Prvi grijeh je neoprostiv

“Ja sam načinio zemlju i čovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim.” (Izaija 45,12)
Adam i Eva su primali znanje u neposrednom razgovoru s Bogom; oni su učili o Njemu iz Njegovih djela. Sve što je stvoreno u svojem iskonskom savršenstvu, bilo je izraz Božje misli. Za Adama i Evu priroda je bila puna božanske mudrosti. Međutim, čovjek je prijestupom izgubio mogućnost da uči o Bogu u neposrednom razgovoru s Njime, a u velikoj mjeri, i iz Njegovih djela. … Na svakoj strani velike knjige Njegovih stvorenih djela može se još prepoznati Njegov rukopis. Priroda još i sada govori o svom Stvoritelju. Ali ta su otkrivenja nepotpuna i nesavršena. U našem grešnom stanju, s oslabljenim sposobnostima i ograničenim shvaćanjem, mi ih nismo sposobni pravilno protumačiti. Nama je potrebno potpunije otkrivenje Božjeg Bića, koje nam je sam Bog dao u svojoj pisanoj Riječi. (Odgoj, str. 16,17) Cijelo Nebo je s velikim zanimanjem i radošću pratilo stvaranje svijeta i Adama i Eve. Ljudska bića su bila posebna vrsta. Ona su stvorena “na sliku Božju” i Stvoriteljeva zamisao bila je da ona nasele Zemlju (Postanak 1,27.28). Trebala su živjeti u bliskoj zajednici s Nebom, primati i usvajati silu iz velikog Izvora sile. Uz Božju pomoć, trebala su živjeti bezgrešnim životom. Međutim, Sotona je čvrsto odlučio osujetiti Božji plan. Ne trebamo ni pokušati shvatiti motive zbog kojih je biće koje se nalazilo odmah uz Krista u nebeskim dvorovima unijelo zavist i ljubomoru u redove anđela. On je svoje nezadovoljstvo prenio na mnoge i tako je došlo do rata na Nebu koji je završen izbacivanjem Sotone i njegovih pristaša. Mi ne trebamo opterećivati svoj um pokušavajući proniknuti u razloge zbog kojih je Sotona postupio tako kao što je postupio. Kada bi se razlog mogao naći, postojalo bi i opravdanje za grijeh. Ali opravdanja nema. Nema razloga da ljudska bića krenu putem kojim je pošao Sotona. … Nakon što je zbačen s Neba, Sotona je odlučio svoje kraljevstvo uspostaviti na Zemlji. Preko njega je grijeh ušao u svijet, a preko grijeha i smrt. Slušajući njegovo pogrešno predstavljanje Boga, Adam je pao sa svojeg uzvišenog položaja, a ustave zla su se otvorile nad našim svijetom. Nema opravdanja za Adamov grijeh. Sve njegove potrebe bile su velikodušno zadovoljene. Ništa mu više nije bilo potrebno. Pred njega je stavljena samo jedna zabrana. … Tu zabranu je Sotona iskoristio kao priliku da podmetne svoje zle prijedloge. (Manuscript 97, 1901.)