„I on će poslati anđele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike njegove od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga.“ (Matej 24,31)
Starješine židovskog naroda imali su spise Staroga zavjeta koji su jasno objavili način Kristovog prvog dolaska. Preko proroka Izaije Bog je opisao pojavu i poslanje Isusa Krista riječima: „Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama…“ (Izaija 53,3)
Sve veličanstvene događaje kojima je obilježen Njegov drugi dolazak, oni su očekivali prigodom Njegovog prvog dolaska. I upravo zato, kada je došao, nisu Ga bili spremni primiti.
Između prvog i drugog Kristovog dolaska može se vidjeti izvanredna razlika. Nijedan ljudski jezik ne može opisati prizore drugog dolaska Sina Čovječjega na nebeskim oblacima. On će doći u svoj svojoj slavi, u slavi svojega Oca i svih svetih anđela. Doći će odjeven u ruho svjetla koje je nosio od vječnih vremena. Pratit će Ga anđeli. … Zvuci trube pozivat će zaspale svete iz njihovih grobova. …
I dok židovski starješine budu gledali Njegovu slavu, pred njihovim će se očima pojaviti sjećanja na Sina Čovječjega odjevenog u ljudsko obličje. Sjetit će se kako su postupali prema Njemu, kako su Ga odbacili i stali na stranu velikog otpadnika. Prizori iz Kristovog života pojavit će se pred njima u svoj svojoj oštrini. Sve što je činio, sve što je govorio, poniženje koje je prihvatio da bi njih spasio od mrlje grijeha, pojavit će se pred njima i osudit će ih. …
Mi se danas nalazimo usred opasnosti posljednjih dana. Prizori sukoba brzo se nižu, i dan nad svim danima neposredno je pred nama. Jesmo li spremni za njegov ishod? …
Sin Čovječji dat će pravednima krunu vječnoga života, i oni će Mu služiti „dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih da boravi s njima. I više nigda ’neće ni ogladnjeti ni ožednjeti’; više ih nigda neće moriti ni ’sunce’ ni ikakva ’žega’, jer ’će ih’ Janje, koje stoji nasred prijestolja, ’pasti i voditi na izvore žive vode’. ’I Bog će otrti svaku suzu’ s njihovih očiju.“ (Otkrivenje 7,15-17) (Review and Herald, 5. rujna 1899.)