“Kad je prošlo i vrijeme njihova čišćenja, prema Mojsijevu zakonu, donesoše ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu … i dadnu žrtvu. … Tada je živio u Jeruzalemu čovjek imenom Šimun. Bio je pravedan i pobožan i očekivao je utjehu Izraelovu. Njemu je Duh Sveti objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Mesiju Gospodnjega.” (Luka 2,2226)
Isus i Njegova obitelj bili su Židovi. Zato je obitelj vršila zakone koje je On osobno dao Mojsiju prije tisuću petsto godina. Oko mjesec dana nakon Njegovog obrezanja (izvršenog osmog dana Njegovog života, Luka 2,21), roditelji su Ga odnijeli u Hram u Jeruzalemu da bi pristupili obredima povezanim s očišćenjem Njegove majke i posvećenjem njezinog prvorođenog Sina.
Posjet Hramu nesumnjivo se zbio prije dolaska mudraca budući da roditelji ne bi došli u Jeruzalem izazivati sudbinu u trenutku kada je Herod bio ispunjen gnjevom. A Betlehem su napustili i pošli u Egipat gotovo odmah nakon odlaska mudraca.
Tijekom svojeg posjeta Hramu sreli su Šimuna, pobožnog čovjeka, pripadnika ostatka Židova koji su vjerno proučavali proročanstva o Mesiji („utjesi Izraelovoj“). Tu je bila i proročica Ana koja je najveći dio dana provodila u Hramu govoreći o Izbavitelju koji će doći svima koji su željeli slušati (redci 3638).
Šimun je bio jedinstven po tome što mu je Bog rekao da neće umrijeti dok ne vidi Dijete Krista. A kada je ugledao Isusa, blagoslovio Ga je naglasivši da je sada vidio spasenje Božje (redak 30), “svjetlo da rasvijetli pogane i slavu naroda tvoga Izraela” (redak 32). Tim riječima stari Šimun je nadišao opću uskogrudnost Židova. Oni su često tražili svojega vlastitog izbavitelja, a ne Spasitelja svih ljudi. Međutim, u nadahnutim Šimunovim riječima otkrivamo da će Isus čak i u najranijoj dobi svojeg utjelovljenja pružiti pomirenje svim ljudima — Židovima i poganima. U tome se krije važna pouka. Kao članovi određenog dijela Božje obitelji, možemo smatrati Isusa previše bliskim sebi i onima koji razmišljaju i vjeruju baš kao i mi. Skloni smo Ga gledati kao našeg Spasitelja. Međutim, Šimunove riječi podsjećaju nas da je Isus Spasitelj svih onih koji prihvate Njega i Njegovo djelo na križu.
Šimun je zapazio da će svi ljudi ili propasti ili uskrsnuti (redak 34) u skladu s njihovom zajednicom s Isusom. To je teška izjava.
William Barclay naglašava “da nije toliko Bog taj koji sudi čovjeku; čovjek sudi sam sebi; a njegova je osuda prihvaćanje ili odbacivanje Isusa Krista”.
Preporučujemo:
