Pseća dobrodošlica

23. 02. 2015.

“Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.” (Psalam 23,4)

U jednom od svojih kolporterskih pohoda došao sam do jedne kuće i u skladu s našim običajima, pozvao preko ograde pokušavajući nekoga dozvati. Glavna vrata kuće bila su otvorena i na njih je ubrzo izišao čovjek i pozvao me unutra. Ugledao sam golemog psa vezanog lancem u uglu malog dvorišta. Kad me je spazio, pas se očito uzrujao jer je počeo skakati, povlačiti lanac i bijesno vući na svojem graničniku. Lanac koji ga je držao iznenada je puknuo i oslobodio razgnjevljenu životinju koja je pretrčavši dvorište jurnula ravno na mene! Zaledio sam se od straha na stazi koja je vodila kući. Vidio sam čovjeka kako uzdiše. Počeo je dovikivati naredbe psu pokušavajući ga zaustaviti. Znao sam da će me pas ugristi i zato sam samo zatvorio oči očekujući najgore!

Nekoliko sekundi poslije, shvatio sam da se ništa nije dogodilo! Oprezno sam otvorio oči, da bih ugledao golemog psa kako mi njuška hlače i maše repom!

Čovjek je uspio uhvatiti psa i odvojiti ga od mene, već pomalo i sam bez daha. Objasnio mi je da je njegov pas opasan za strance, tako da je vidjevši da se pas otkinuo i da ga ne može obuzdati, bio siguran da će mi nanijeti ozbiljne ozljede. “Nevjerojatno je da vas nije ugrizao!” dodao je. Zatim me je upitao kakvim se poslom bavim.

“Ja sam Božji glasnik, gospodine”, odgovorio sam i dalje prestrašen, ali s olakšanjem. “Radim u Gospodnjem djelu.” Kada sam se konačno našao u njegovoj kući, pokazao sam mu ilustrirane događaje iz života proroka Ilije, iz kompleta knjiga My Bible Friends. On je pogledao knjigu s iskrenim zanimanjem i bez razmišljanja kupio cijeli komplet knjiga plativši u gotovini na licu mjesta!

Prošlo je mnogo godina i ja sam se opet našao u toj istoj pokrajini u posjetu jednoj crkvi. Prišao mi je neki čovjek, pozdravio me sa širokim osmijehom i upitao: “Sjećaš li me se?” Pogledao sam ga znatiželjno, pokušavajući se prisjetiti, ali sam morao odmahnuti glavom. On se nasmijao i rekao mi: “Ja sam vlasnik onog psa. Kupio sam komplet knjiga od tebe! Zahvaljujući tebi, postao sam adventist. Sada sam jedan od starješina u ovoj crkvi. Dobrodošao, brate!”

Hvalim Boga što je usprkos psećoj “dobrodošlici” jedna duša osvojena za Njegovo kraljevstvo!

Ben Etulle, Filipini