Od četvrtka večeri 22. do ranog jutra 25. rujna skupina braće i sestara pulske crkve i prijatelja iz okolice zaputila se put Stuttgarta. Na osnovi plana koji je pripremio naš vođa puta, pastor Miroslav Lorencin, mogli smo otprilike znati što nas očekuje — prilike za razgledavanje, druženje, proslavljanje Boga u zajedništvu braće i sestara iz Fellbacha, ali i dvije noći u autobusu. I vjerujem da, iako je i plan već zvučao lijepo i uzbudljivo, zajedništvo i iskustva s ovog vikenda doista su postali istinski blagoslov za sve nas.
I kakva je to samo dobrodošlica bila! Naša pospana lica — i onih koji su uspjeli spavati, a i onih koji probdjeli noć — dočekao je osmijeh naših domaćina i doručak nakon kojeg nitko nije ostao gladan. Vjerujem da je već od toga jutra svakoga od nas ispunio osjećaj zahvalnosti i uzbuđenja zbog doista srdačne dobrodošlice koja je potrajala cijeli vikend.
Prilike za razgledanje raznih atrakcija koje Stuttgart nudi kroz cijeli smo vikend doista iskoristili. I iako smo zaključili da, ako stvarno želimo doživjeti i mali dio svega onoga što se može vidjeti, trebali bismo već planirati ponovni posjet. Za svakoga je bilo ponešto. Uvijek slijedeći podignuti kišobran našeg vođe puta i savjet naših domaćina, proputovali smo kroz povijest razgledavajući muzeje, uključujući vrlo zanimljiv Mercedesov muzej, uživali smo u prirodnim ljepotama gradskih parkova, vidjeli smo i palače Ludwigsburga i prošetali se kroz bajkoviti i mirisan festival bundeva.
Subotnje bogoslužje koje je pripremila pulska crkva bilo je ispunjeno iskustvima, poticajnim mislima, pjesmama crkve, zajedničkog zbora, djece i drugih sastava i pojedinaca. Pjesme s koncerta u dvorištu crkve u Puli, gdje je zbor crkve Fellbach ljetos gostovao, ponovili smo s jednakim oduševljenjem. Iskustva o radu i životu crkve, radu Centra za savjetovanje “Ruka podrške”, iskustva iz misijskog djela i iskustva molitve ohrabrila su nas. Propovijed koju je iznio pastor João Macedo potaknula nas je da razmislimo o vlastitim predrasudama i kako ih prepoznati da bismo doista svima oko nas omogućili pristup Kristu. A kroz cijelo bogoslužje doista je bilo lijepo vidjeti da je od najmlađih do najstarijih u proslavljanju Boga toga jutra svatko mogao biti uključen. Nakon zajedničkog ručka i druženja u prirodi okupili smo se na večeri i druženju uz razgovor i pjesme proslavljanja koje su se redale jedna za drugom sve dok im vrijeme za mir u zgradi nije označilo kraj. Tada smo se zaputili u domove naših domaćina gdje su se, vjerujem, podijelili još mnogi lijepi trenuci u razgovoru.
Zahvalni smo na prilici, od srca smo zahvalni našim domaćinima uključujući starješinu Zorana i pastora Jovicu, kao svoj braći i sestrama iz Fellbacha koji su kroz predivno gostoprimstvo, ukusnu hranu, smještaj i vodstvo na našim avanturama omogućili trenutke zajedništva. Zahvalni smo na darovima koji su zasjali tijekom ovog puta i dobroj volji brata Lorencina, njegove supruge Julijane, starješine Lidije Godina i sve braće i sestara crkve Pula koji su poslužili u organizaciji i u službi Bogu. I zahvalni smo Bogu na zaštiti, radosti i vodstvu koje nam je darovao.
Na kraju se udružujemo s Pavlom u želji da nam ovo iskustvo zajedništva koje smo doživjeli, i na koje smo uvijek pozvani, pomogne da “u ljubavi uvriježeni i u njoj utemeljeni, budemo sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima duljinu, i širinu, visinu, i dubinu, i razumjeti ljubav Kristovu koja nadilazi svu spoznaju.” (Efežanima 3,18.19)
Dorothea Relić Macedo
