Danasnji krscanin

Put kojim se teže ide

Rijeka teče tamo gdje je najmanji otpor, predmet pada zbog sile zemljine teže, pas brani samo svoje dvorište; a zašto samo ljudi mogu birati različite putove? Da, samo ljudi biraju različite putove. Ali zašto uglavnom biraju samo najlakše, i to uglavnom pogrešne putove?

Lakši put je kad nešto ne činimo, a mogli bismo. Ako se možemo popeti na visoko i teško pristupačno brdo, lakši je put da ostanemo u hladu neke krošnje pijući osvježavajući napitak. Teži je put ako se popnemo na brdo i dobro se oznojimo. Ali, koja je razlika! Kad dođemo na vrh brda, osjetimo ushit jer smo ga osvojili, dišemo duboko i metabolizam nam je izvrstan. Ako ostanemo u podnožju brda, nismo učinili nikakvo postignuće, osjećamo se prazno, a nismo niti doprinijeli zdravlju.

Lakši je put prejedanje, a teži uzdržavanje. Lakši je put pojesti kilogram janjetine, a teži uzdržati se i pojesti samo dvjesto grama. Lakši je put imati šalabahter na ispitu, a teži je put naučiti i biti spreman. Najlakši put je prepustiti se svijetu, biti isti kao i drugi i živjeti u grijehu svake vrste; ali je vrlo teško oduprijeti se sredini u kojoj živiš i ići Božjim stazama.

U vojsci je lakši put vršiti obuku bez ratne opreme, a teži je put vršiti obuku s punom opremom, čime se postiže kvaliteta obuke.

Lakši je put mržnja, a teži je ljubav, jer treba uložiti veliki napor da bi se otklonila najubojitija negativna energija koja razara i ljude i narode — mržnja. Puno je lakše biti zao, a teže je biti dobar.

Bez Isusa se ne možemo riješiti mržnje, kao što se niti mladice ne mogu hraniti ako su odvojene od trsa. Isus je trs, a mi smo mladice. Kao odgovor na svoju ljubav prema čovjeku, Bog želi ljubav slobodnog čovjeka. Ljubav djeluje blagotvorno na naše zdravlje. Lijepi osjećaji su najjače i najučinkovitije sredstvo protiv bolesti, dok mržnja suši kosti. U ljubavi želimo da svima bude dobro, kao što i Bog želi da svima bude dobro.

Lakše je biti ponosit; treba se samo opustiti i visoko podići nos, i nama već upravlja ta ružna i grešna navika. Treba uložiti napor da bismo bili skromni, i treba uživati u sreći koju posjedujemo, ma kako skromno živjeli.

Lakše je biti kockar, onome koga to uzbuđuje; ali kockanje vodi u siromaštvo. Teže je uložiti veliki napor da bi se čovjek riješio te pogubne navike. Svaka ovisnost ima veliku silu i rijetki su oni koji joj se othrvaju. Ovisnosti mogu upropastiti život pojedincima i njihovim ukućanima.

Međutim, sve je moguće uz Božju pomoć, kako to piše Pavao u Efežanima 3,20.21: “Onomu — koji snagom, što se očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti…”

Lakši je put čitati horoskope i misliti kako u potpunosti ovisimo o razmještaju planeta. Ljudi i ovdje koriste slobodu izbora između tame i svjetla. Ali znajmo: ništa ne može djelovati na čovjeka osim njegove volje, jer je čovjek stvoren na Božju sliku.

Zašto Bog pri stvaranju nije izabrao lakši put i zašto u raj nije stavio samo drvo života, već je stavio i drvo znanja dobra i zla, čime je Evu i Adama stavio u kušnju da biraju s kojeg će stabla jesti (vidi Postanak 2,9)? Da nije stavio to stablo spoznaje grijeha, Eva i Adam bi zauvijek živjeli u raju i bez grijeha, a tako bi živjeli i svi budući naraštaji. Svi bi bili sretni i Isus Krist ne bi nikada bio prikovan na križ, niti bi umro najsramotnijom smrću u najtežim uvjetima.

E, da Bog nije postavio to prokleto drvo, ljudi bi zapravo bili inteligentne životinje, savršeno programirani roboti, ali bez slave pred čitavim svemirom.

Bog je očito imao uzvišeni plan da se proslavi time što će ljudi moći proslaviti sebe birajući teži put do Božjeg savršenstva. Bog nije dopustio da mi mislimo kako smo bez ikakve osobne zasluge stekli slavu najuzvišenijih bića u Svemiru. To bi bilo kao da postaneš svjetski prvak u tenisu, a da nikada ne odigraš meč s nekim protivnikom. Naša najbolja skijašica nije postala svjetska prvakinja bez golemog truda. Tako i mi ne možemo postati svemirski prvaci bez velikog truda da suzbijemo pogrešan izbor u sebi, birajući najteži put do slavnog trona.

Zašto nam je Bog dao slobodnu volju, ograničivši sebe da djeluje na nju? Ne bi li bilo lakše da nam je nije dao i da može djelovati na nas kako bismo Mu bili poslušni, poput psa ili vola koji su poslušni gospodaru. Umjesto toga, Bog nam je dao slobodnu volju da možemo kako god hoćemo, a da se On ne umiješa. Sve nam je dopustio, ali je i upozorio da nam je sve dopušteno, ali da sve ne vodi k dobru. Grijeh je sladak, i skoro svi ljudi ga biraju jer je zanimljiv, ali s pogubnim posljedicama, jer Bog neće uskrisiti one koji žive u grijehu.

Bog je darovao slobodnu volju i anđelima. Zbog izbora lakšeg puta, izbora grijeha i neposluha Bogu, s Neba je na naš planet zbačena trećina anđela. Vjerojatno postoji mnoštvo sličnih planeta, na osnovi čega možemo pretpostaviti da ih na našem planetu ima više zbačenih anđela nego nas ljudi. I zašto ih je Bog zbacio baš na naš planet da nas tlače, muče i poduzimaju sve da nijedan čovjek ne bude spašen? Ionako smo mi ljudi čas dobri čas zli, zarobljeni zločestim naravima koje nas svakodnevno kažnjavaju navodeći nas na loše postupke. Imamo problema sa samima sobom, i još nam je Bog natovario ta zločesta nevidljiva bića da nam stalno govore kako nema Boga, da mrzimo i ratujemo prepuštajući se strastima tijela upropašćujući i sebe i svijet. Time biramo lakši put na kojemu ne vlada razum.

Bogu bi bilo najlakše da na kraju povijesti uskrisi sve ljude, bez obzira što su izabrali grijeh i odbacili postojanje Stvoritelja. Ali Bog je izabrao najteži put: spasiti samo Njegove štovatelje i pravednike, a sve ostale spaliti u ognju. Spašene će Bog proslaviti pred čitavim svemirom.

Zašto je Bog dopustio Sotoni da u liku zmije zavede i nagovori Evu da i pored zabrane ipak izabere zabranjeno voće? Zašto ga Bog nije svezao, ili nakon pobune uništio, i grijeha više ne bi bilo jer bi se sva bića u svemiru uplašila Božje moći i bila poslušna?

Bog ne želi inteligentne zombije, već želi da svako visokorazvijeno biće izvrši svoj izbor između dobra i zla i doživi svjesnu preobrazbu u dobru i neporočnu osobu koja je svojom voljom poslušna Bogu.

Samson je izabrao najlakši put prepustivši se čarima tuđinskih žena, zadovoljivši sve požude očiju i tijela. Bilo mu je znatno teže poslušati savjete roditelja i izvršiti Božje naume. Lakši put ga je odveo u poniženje i smrt, a mogao je biti slavan Božji miljenik.

I David je izabrao lakši put kad je poželio tuđu ženu i uzeo je, mada je bio očitovani Božji izabranik. Prekršio je dvije Božje zapovijedi, da ne poželi ženu bližnjeg svoga i da ne učini preljuba.

Kako je Josip u Egiptu mogao odoljeti kad ga je napastovala supruga njegovog gospodara? Ona je zasigurno bila ljepotica u svilenoj haljini s dubokim dekolteom. Bila je uvjerena da joj Josip neće moći odoljeti, ali prevarila se. Josip je odmah izabrao teži put, suspregnuo požudu očiju i tijela, uzvisio razum iznad svega i odlučno rekao “ne”. Nije htio razočarati niti svojega gospodara, niti Boga kome se zakleo na vjernost.

Salomon je popustio izazovu gomilanja bogatstva i svakodnevnoj promjeni žena. Osramotio je ljudski rod i pokazao nevjeru prema Bogu. Kod njega je prevladao razum tek kad je ostario i konačno zaključio kako je sve bila ispraznost koja ga je vodila da stalno izabire najlakši put.

Za pohvalu je primjer poziva proroka Ilije Elizeju da prihvati težak i opasan put proroka u 1. o Kraljevima 19,19-21: “Ode on i na povratku naiđe na Elizeja sina Šafatova gdje ore. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: ‘Dopusti mi da zagrlim svog oca i majku, pa ću poći za tobom da te poslužujem.’” Elizej je mogao izabrati lakši put ostankom kod roditelja, ali izabrao je teži put odricanja i neizvjesnosti u radu za Gospodina.

Tako i Bog, koji je vrlo osjećajan, mogao izabrati lakši put ne čineći ništa i pustiti čovječanstvo da strada i samo sebe satre. Bilo bi lakše da je prekinuo povijest, nego da gleda patnju ljudi i grijeh koji razara Njegovu sliku u ljudima. Ali Bog želi prikupiti što više vjernih duša koje će s Njim živjeti u Njegovom kraljevstvu. Bog je mogao izabrati lakši put i objaviti narodu proglas preko proroka ili napisati proglas na nebu.

Umjesto toga, odlučio je djelovati na najteži mogući način, smrću svojega Sina Isusa Krista ponižavajućim razapinjanjem na križ. Kao najveći Odgajatelj izabrao je najteži put s ciljem da spasenje čovječanstva bude što veće, da što više stanovnika naseli stanove u Njegovom kraljevstvu.

Razapet na križu, Isus je djelovao na začuđujuć način. Umjesto da ogorčeno gleda one koji su Ga osudili i razapeli na križ, što bi nama ljudima bilo sasvim uobičajeno, Isus je odabrao najteži mogući put: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Izražavao je sućut prema jadnim ljudima koji su izabrali lakši put. Nama ljudima ovdje staju misli zbog nevjerice da je to moguće, jer smo daleko od toga da bismo i mi to mogli učiniti. Kad bi nama netko učinio nešto slično, gledali bismo ga s mržnjom, vrijeđali bismo ga, kleli i psovali, jer bi nam to bilo najlakše.

Svojom izjavom Isus se kao Bog popeo na najvišu točku golemog brda prepunog grijeha, užasno teškim i strmim putom. Nama ljudima bi se taj put činio ludošću i beznađem. Ali Bogu je bilo drago što može spasiti ljude izgubljene u kaljuži grijeha i nevjere.

Mladi bogataš je na Isusov poziv, da proda sve svoje bogatstvo i krene za Njim, odabrao lakši put, odlučivši da neće ništa mijenjati u svojem životu.

I Petar je nakon Isusovog uhićenja izabrao lakši put, zatajivši da poznaje Isusa. Ali to je ubrzo shvatio i opredijelio se ponovno krenuti opasnim i teškim putom šireći Radosnu vijest i slaveći Isusa.

Izgubljeni sin je dvaput izabrao životni put: prvo lakši put, odlaskom od oca kojega je morao slušati; i drugo, kad je shvatio da ga je taj put odveo u propast i kad je izabrao put u život odgovornosti i rada vrativši se ocu, u sigurnost. Shvatio je da prvi odabir nije bio pravilan jer je vodio u propast.

Tjelovježba je teži put, ali vodi do boljeg zdravlja.

Bog želi da mi izaberemo teži put, put spoznaje o punini života, put vršenja Božjeg zakona, odricanja i suzdržavanja od grijeha. Bog voli grešnike, ali mrzi grijeh kojeg mora iskorijeniti s ljudima koji biraju život bez grijeha.

Je li put nas vjernika lagan ili težak? Bi li nam bilo lakše da se ne držimo Božjih zapovijedi i da radimo sve ono što nas privlači, sve ono što radi velika većina ljudi? Ako izaberemo teži put, pokušavajući se usmjeriti na Božji put ljubavi i života bez grijeha, imat ćemo veliku borbu u sebi i s demonima.

Ovdje dolazi do nečeg neobičnog. Oni koji su živjeli kao velika većina ljudi, čineći svakovrsne grijehe, nakon obraćenja biraju Božji put i zaključuju da je put vjere ipak lakši put. Doista, Isus je rekao da Njegov jaram nije težak. Kad smo se utemeljili na Božjem putu, imamo manje problema i osjećamo se sretni u Božjoj blizini. Nismo sami, jer znamo da pored sebe imamo moćnog Zaštitnika Isusa Krista koji nas usmjerava i čuva na svim našim putovima. Tješimo se u Kristu, unatoč svim izazovima, i to zapravo predstavlja lakši put. Tim putom se krećemo sve do uskrsnuća, kad će sve biti lagano i neopterećeno brigama i nevoljama.

Što će biti kad budu progoni, kad ćemo morati birati između Isusa Krista ili nekog drugog božanstva nametnutog vlašću? Ako se odreknemo Isusa, izabrat ćemo lakši put jer ćemo time spasiti svoje imanje, posao i opstanak. Ali ako ćemo za Boga priznavati samo Isusa, izgubit ćemo radno mjesto, zapalit će nam kuću, proizvodne prostorije i strojeve, i bit će nam onemogućeno da išta prodamo ili kupimo, jer će nas u digitalnoj državnoj evidenciji označiti kao neprijatelje. Ispast će kao da nas nema, a to je doista izbor vrlo teškog puta na kojemu možemo izgubiti i život.

Međutim, ljudi koji dožive da ne mogu kupiti niti prodati, zapravo će biti najsretniji naraštaj u povijesti čovječanstva od šest tisuća godina. Oni će na istoku ugledati Spasitelja u velikoj slavi, i osjetiti kako ih Božji anđeli podižu i nose u susret Kralju svemira, Isusu Kristu, čiji sjaj neće moći podnijeti oni koji su izabrali lakši put, put izdaje Stvoritelja, Otkupitelja i Spasitelja.

Izborom puta kojim se teško ide zadobit ćemo svemirsku slavu. Mi ne biramo samo ovaj obični život koji sada živimo, već stremimo prema budućem slavnom životu u punoj časti, jer smo se namučili u borbi protiv svoje pale naravi, grijeha i demonskog utjecaja. Takvu ostvarenu čast Bog je zamislio za sva bića koja je stvorio na svoju sliku. To nije obična čast koju smo dobili po stvaranju i bez ikakve zasluge.

Svi mi koji smo izabrali put kojim se teže ide, u svoj ćemo vječnosti gledati slavu i blještavilo Isusa Krista i putovati po čitavom svemiru diveći se nama nepojmljivim Božjim djelima.

 

Mr. sc. Dragan Kalinić

Podijeli