“Tada Isus dođe s njima u zaselak koji se zove Getsemani, te im reče: ‘Sjedite tu dok ja odem onamo i pomolim se.’ Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Međutim ga spopade žalost i tjeskoba. Tada im reče: ‘Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!’” (Matej 26,36-38)
Njegov čas je došao! Poučavanje učenika priveo je kraju. Oni možda još uvijek nisu prihvatili pouke, ali obećani Duh Sveti neprestano će ih nakon uskrsnuća podsjećati na Njegove riječi. Sada se Isus posljednji put molio za njih kao skupinu. Nastupio je trenutak kada će ih morati ostaviti kako bi ostvario poslanje zbog kojeg je došao na Zemlju.
Nakon posredničke molitve u 17. poglavlju Evanđelja po Ivanu, u uvodnim redcima 18. poglavlja čitamo: “Kad to reče, Isus ode sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Kedrona. Tu bijaše vrt, u koji uđe sa svojim učenicima.” (Ivan 18,1)
Getsemani se nalazi na Maslinskoj gori. Jedva da se može nazvati gorom u strogom smislu te riječi, jer više nalikuje na brdoviti vijenac koji se paralelno proteže uz nekoliko stotina metara nižu Kedronsku dolinu. S druge strane Kedrona nalazio se hram, koji se s visine vidio u punoj veličini. To je čak i danas najdojmljiviji i najmanje narušeni prizor koji je Isus vidio na području Svetog grada. Promatrač stoji među vrlo starim maslinovim stablima i preko doline promatra ostatke hramskog zida.
Upravo je s Maslinske gore Isus započeo svoj pobjedonosni ulazak u Jeruzalem. Tamo je održao svoju čuvenu propovijed o drugom dolasku. I sada se vraća na tu goru dok se bliži svojem sudbonosnom času.
Međutim, i drugi su bili upoznati s Njegovom ljubavlju prema Getsemaniju. “A Juda,” bilježi Ivan, “izdajnik njegov, poznavao je ono mjesto, jer se Isus često ondje sastajao sa svojim učenicima.” (Ivan 18,2) Isus je prepoznao da je došao Njegov čas kušnje i da Mu u trenutku kada se suočava s najvećim izazovom u svojem životu ništa nije toliko potrebno kao molitva.
Premda ne bi skrenuo s puta koji vodi na križ, On nije želio poći njime. Isus je u svojoj ljudskoj naravi osjećao napetost. Sve što je mogao učiniti bilo je da se moli.
U toj borbi suočio se sa situacijom s kojom se i mi suočavamo u mnogo manjoj mjeri. Postoje trenuci u našem životu kada put vodi naprijed jedino molitvom. U takvim kriznim vremenima možemo napredovati samo ako je Bog kraj nas.
Preporučujemo:
