Rad je bio potreban čak i u Edenu

“Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!” (Postanak 2,17)
Stvarajući Adama i Evu, Bog je predvidio da budu aktivni i da se bave korisnim radom. Sveti par bio je smješten u Raj i okružen svim onim što je bilo lijepo za gledanje i dobro za jelo. U Edenu je za njih posađen prelijepi vrt, u kojem se nalazilo veličanstveno drveće različitog izgleda, sve što je moglo poslužiti na korist ili uživanje. Cvijeće nesvakidašnje ljepote, najrazličitijih boja i nijansi ispunjavalo je zrak mirisom. Živahne ptice pjevice ukrašene raznobojnim perjem veselo su cvrkutale pjesme hvale u čast Stvoritelju. Sva osjetila svetog para uživala su u Raju, ali to nije bilo dovoljno. Bilo im je potrebno nešto što će uposliti čudesan ljudski organizam. Onaj koji ih je oblikovao, znao je što je za njihovo dobro. Da se sreća sastojala u neradu, oni bi u stanju svete nevinosti bili ostavljeni da ništa ne rade. Ali čim su naši praroditelji stvoreni, Bog im je dao određeni posao. Trebali su pronaći privlačnost i sreću u održavanju onoga što je Bog stvorio, a njihove potrebe trebale su biti izdašno zadovoljene plodovima u vrtu. Umni i tjelesni rad je blagotvoran. Svaka sposobnost uma i svaki mišić tijela ima određenu službu, i svi zahtijevaju vježbu da bi se razvili i stekli zdravu snagu. Svaki djelić živog mehanizma morao je biti aktivan. Čitav organizam treba biti uvijek u pokretu da bi bio efikasan i postigao cilj s kojim je stvoren. (Manuscript 58, 1890.) Krist je nazvan drugim Adamom. U čistoći i svetosti, povezan s Bogom i voljen od Boga, On je počeo tamo gdje je počeo i prvi Adam. Ipak, prvi Adam je u svakom smislu bio u povoljnijem položaju od Krista. Bog koji je volio sveti par, na divan način se brinuo o njemu. Sve u prirodi bilo je čisto i neiskvareno. Voće, cvijeće i prelijepo, blagorodno drveće bujalo je u Edenskom vrtu. Svega što im je bilo potrebno, Adam i Eva imali su u izobilju. Međutim, Sotona je došao i posijao sumnju u Božju mudrost. … Eva je podlegla kušnji, a Adam je uzeo zabranjeni plod iz ruke svoje žene. On je pao na najmanjem ispitu kojem ga je Gospodin mogao izložiti da bi provjerio njegovu poslušnost, nakon čega su se nad ovim svijetom otvorile ustave jada. … Neposlušnošću jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. (Manuscript 20, 1898.; Manuscript Releases, sv. 8, 39,40)