“Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samog sebe čistim od ovog svijeta.” (Jakov 1,27)
Naše je djelo nepotpuno ako ne učimo druge da budu Božji suradnici, da posjećuju obitelji i mole se s njima, da pokazuju svijetu što je Isus učinio za nas. Božja riječ objavljuje: “Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samog sebe čistim od ovog svijeta.” (Jakov 1,27) Te su riječi upućene svakom Kristovom sljedbeniku. Ne samo propovjednik, već svaka duša koja je povezana s Bogom treba biti radnik u Njegovom vinogradu. “Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici.” (Ivan 15,8) Krist je vlastitim životom platio vašu svesrdnu suradnju. Ako ne budete radili kao predani misionari, iznevjerit ćete sveto povjerenje i razočarati svojega Spasitelja. …
Bog nam je u svojoj Riječi pokazao jedini način na koji trebamo raditi u ovom djelu. Mi trebamo obaviti svesrdan, vjeran posao radeći za duše kao oni koji će o tome morati podnijeti izvještaj. “Pokajte se, pokajte se!” — odzvanjala je pustinjom Ivanova poruka. …
Kristova poruka ljudima glasila je: “Ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti.” (Luka 13,3 — Varaždinska Biblija) I apostolima je bilo zapovjeđeno da svugdje propovijedaju ljudima da se trebaju pokajati. Gospodin želi da Njegovi sluge i danas propovijedaju stari evanđeoski nauk — žalost zbog grijeha, pokajanje i ispovijedanje. Nama trebaju staromodne propovijedi, staromodni običaji, staromodni očevi i majke u Izraelu, koji imaju Kristovu blagost.
Za grešnika se mora raditi ustrajno, svesrdno i mudro, sve dok on ne uvidi da je prijestupnik Božjeg zakona i dok se ne pokaje pred Bogom i povjeruje u Gospodina Isusa Krista. Kad grešnik postane svjestan svojega bespomoćnog stanja i osjeti potrebu za Spasiteljem, on može u vjeri i nadi prići “Jaganjcu Božjem koji odnosi grijeh svijeta”. Krist će prihvatiti dušu koja Mu pristupa u iskrenom pokajanju. Slomljeno i skrušeno srce On neće prezreti.
U redovima se čuje bojni poklič. Neka svaki vojnik križa krene odlučno u prve redove, ne u samodovoljnosti, već u krotkosti i poniznosti srca. (Signs of the Times, 27. prosinca 1899.)