„Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer ’Bog ljubi vesela darivaoca’.“ (2. Korinćanima 9,7)
Svi naši darovi trebaju biti priloženi dragovoljno, jer dolaze iz fonda koji je Bog našao za dobro da stavi u naše ruke da bi se unaprijedilo Njegovo djelo u svijetu, da bi zavijorila zastava istine na putovima i stazama ove zemlje. Kada bi svi koji poznaju istinu dali Gospodinu ono što Mu pripada u desetini, darovima i prinosima, bilo bi hrane u Gospodnjoj kući. Djelo velikodušnosti ne bi više ovisilo o nesigurnim povremenim darovima i ne bi se mijenjalo u skladu s promjenjivim osjećajima ljudi. Božji zahtjevi bili bi dočekivani dobrodošlicom i smatralo bi se da Božje djelo ima pravo na dio sredstava koja su stavljena u naše ruke. Gospodin je naš božanski Povjerenik i On nam je preko proroka Malahije dao vrlo jednostavna, određena i važna obećanja. Vrlo je važno dajemo li Bogu ono što je Njegovo ili ne dajemo. On svojim upraviteljima daje izvjesni dio za njihovu uporabu, i ako budu trgovali onako kako On zahtijeva, On će svojom božanskom silom blagosloviti sredstva koja su ostala u njihovim rukama.
Podupiranje Božjeg djela Evanđelje proglašava prednošću muškaraca i žena. …
Oni koji su primatelji Njegove milosti, koji razmišljaju o križu na Golgoti, neće raspravljati o omjeru koji treba davati, već će smatrati da je i najbogatiji prilog nedovoljan, da ne odgovara veličini dara koji smo dobili u jedinorođenome Sinu beskrajnog Boga. … Putem samoodricanja, i najsiromašniji će naći način da stekne nešto čime će uzvratiti Gospodinu. …
Bogati ne trebaju misliti da mogu biti zadovoljni samo davanjem svojeg novca. … Roditelji i djeca ne smiju misliti da pripadaju sebi, smatrati da mogu raspolagati svojim vremenom i imanjem za osobno zadovoljstvo. Oni su Božje otkupljeno vlasništvo i Gospodin traži dobitak od njihovih fizičkih napora jer oni trebaju biti uporabljeni tako da donose prihod u Gospodnju riznicu. …
Zar ne bi svaka duša trebala uzeti u obzir činjenicu da kršćansko učeništvo obuhvaća samoodricanje i žrtvu, pa čak i polaganje samog života ako bude potrebno, radi Onoga koji je dao svoj život za život svijeta? (Review and Herald, 14. srpnja 1896.)