Radost koja je stajala pred Njim

“Uprimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu.” (Hebrejima 12,2 — Varaždinska Biblija)
Kristovo djelo na Zemlji bilo je da traži i spasi ono što je izgubljeno. Pred sobom je uvijek vidio rezultat svojega poslanja, iako je najprije morao proći krštenje krvlju, iako je težina grijeha ovoga svijeta trebala pasti na Njegovu nevinu dušu, iako je sjenka neizrecivog zla trebala uvijek biti nad Njim. Ipak, radi radosti koja je bila pred Njim, On je podnio križ i pretrpio sramotu. Sve je to izdržao da bi grešni čovjek mogao biti spašen, da bi mogao biti uzdignut i oplemenjen i da bi imao mjesto pokraj Njega na Njegovom prijestolju. (Review and Herald, 20. prosinca 1892.) Krist je tvorac božanske istine. On je znao visinu, dubinu, dužinu, širinu i puninu suosjećanja božanske ljubavi kao nijedan čovjek dosad. On zna blagoslove koje grešnik odbacuje kada odbacuje božansko svjetlo, užase koji će snaći dušu koja odbija nebesku istinu. … Samo Krist zna što znači obilna slava koju oni koji se bune protiv Boga odbacuju. … Ljudi su zaraženi grijehom i ne mogu imati odgovarajuće razumijevanje gnjusne naravi zla koje njeguju. Zbog grijeha nebesko Veličanstvo je bilo ranjeno, Bog Ga je udario i mučio. Dobrovoljno je naša božanska Zamjena ponijela svoju dušu do mača pravde da mi ne bismo poginuli, nego da bismo imali život vječni. Krist je rekao: “Zato me ljubi Otac što ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem.” (Ivan 10,17.18) … Nijedan stanovnik Zemlje ni nebeski anđeo nije mogao platiti kaznu za grijeh. Isus je jedini mogao spasiti pobunjenog čovjeka. (Isto) Pred Isusom je stajala radost što vidi duše otkupljene žrtvovanjem svoje slave, svoje časti, svojeg bogatstva i svojeg vlastitog života. Spasenje čovjeka bila je Njegova radost. Kad se u Božjem kraljevstvu okupe svi otkupljeni, za muku svoje duše On će se obilno nasititi. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 573)