“I što god htjednete reći ili učiniti, neka sve bude u ime Gospodina Isusa! Po njemu zahvaljujte Bogu, Ocu!” (Kološanima 3,17)
U srcu iz kojeg ne zrači nebesko svjetlo vlada osama u kojoj Krist ne može boraviti. Kraj svake duše prisutan je jedan anđeo. Poučena sam da su s Kristom našem svijetu darovana sva blaga Neba. Ništa nam nije uskraćeno. Ali ako čovjek ne otvori vrata srca Kristu Isusu i ne stupi u vezu s Njim, s njim će u vezu stupiti sotonska bića.
Bog se proslavlja kad postoji izobilje vedrine. Ako bude prisutan blagi, umirujući utjecaj Kristove milosti, uvijek će se izgovarati ljubazne riječi. Ako netko griješi, priđite mu nasamo. Nemojte ga savjetovati grubim riječima, već ublažite svoj glas. Onaj tko zauzima utjecajan položaj kao Božji upravitelj, treba posebno voditi računa o tome da svojim riječima i postupcima ne razdražuje druge. On se treba blago obraćati svakom radniku ne pokazujući naprasitu i prgavu narav. …
Neka svatko tko je postavljen na položaj od povjerenja bude utoliko pažljiviji kako govori i postupa ukoliko je njegov položaj odgovorniji od položaja njegovih suradnika, jer oni koji su povezani s Božjim djelom mogu ugoditi Učitelju jedino ako govore ljubazno. Svaku riječ izgovorenu nepromišljeno i nesmotreno trebalo bi istog trenutka povući. Ako govornik to ne učini, ili ako ne pokaže žaljenje zbog svoje nesmotrenosti, netko bi ga trebao u Kristovom duhu podsjetiti na njegovu dužnost da se ispriča, jer mi moramo biti svjesni da se kao kršćani koji tvrde da među njima vlada jedinstvo, ne smijemo ponašati kao grešnici koje će njihove grešne riječi i djela, ako se za njih ne pokaju, osuditi. …
Kršćani trebaju voljeti jedni druge kao što ih Krist voli. O pokazivanju te ljubavi ovisi hoće li svijet prepoznati istinu Evanđelja. Upravo se za to Krist molio u svojoj posljednjoj molitvi. Kršćani se ne smiju ponašati kao neposlušna djeca. Oni koji tvrde da su Božja djeca moraju pružiti dokaze pred svijetom da su napustili djetinjaste stavove iz vremena prije svojeg obraćenja. (Letter 179, 19. studenoga 1902., C. P. Bollmanu, uredniku časopisa Southern Watchman, koji je izlazio u Nashvilleu u državi Tennessee)