“Dat ću čast onima koji mene časte.” (1. Samuelova 2,30 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Kada se na taj način sjećamo subote, tjelesno neće moći prevladati nad duhovnim. Nijedna dužnost koju je trebalo obaviti u šest radnih dana neće biti ostavljena za subotu. Tijekom tjedna nećemo toliko iscrpiti našu tjelesnu snagu u zemaljskim poslovima da u dan kada se Gospodin odmarao i obnovio snagu budemo previše umorni da se pridružimo Njemu u službi. …
U petak treba biti dovršena priprema za subotu. Gledajte da sva odjeća bude spremna i kuhanje dovršeno. Neka obuća bude spremna i kupanje završeno. To je moguće; ako vam to postane pravilom, možete to učiniti. Subotu ne treba provoditi u popravljanju odjeće, kuhanju hrane, traženju zadovoljstava ili u nekom drugom svjetovnom poslu. Prije nego što sunce zađe, treba odgoditi sav svjetovni posao i spremiti sve svjetovne novine i časopise. Roditelji, objasnite svojoj djeci što radite i s kojim ciljem i pustite ih da vam pomognu u vašoj pripremi da subotu svetkujete prema zapovijedi.
Granice subote treba ljubomorno čuvati jer je svaki njezin trenutak posvećeno, sveto vrijeme. Kad god je moguće, poslodavci trebaju svojim radnicima dati slobodne sate od petka u podne do početka subote. Dajte im vremena za pripremu kako bi Gospodnji dan mogli dočekati u miru. Time nećete ništa izgubiti čak ni u ovozemaljskim stvarima.
U petak treba obratiti pozornost na još jedan posao. Toga se dana trebaju izgladiti svi nesporazumi u obitelji ili u crkvi. Uklonimo iz duše svu gorčinu, gnjev i zlobu. U poniznom duhu “ispovijedajte jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite” (Jakov 5,16).
Prije početka subote svoj um i tijelo odvojite od svjetovnog posla. Bog je subotu stavio na kraj šest radnih dana da bi ljudi mogli stati i razmisliti što su stekli tijekom tjedna u pripremi za sveto kraljevstvo u koje prijestupnik ne može ući. Svake subote trebali bismo ispitati sebe jesmo li tjedan završili s duhovnim dobitkom ili gubitkom.
Vječno spasenje znači držati subotu svetom Gospodinu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 306—308)