“A Agripa će Pavlu: ‘Za malo, pa me nagovori da budem kršćanin.’” (Djela 26,28 — Šarić)
Cijelo je društvo napeto slušalo Pavlov izvještaj o njegovim čudesnim iskustvima. Apostol je govorio o svojoj omiljenoj temi. Nitko tko ga je slušao nije mogao posumnjati u njegovu iskrenost. No usred njegova uvjerljivog nastupa prekinuo ga je Fest, koji je povikao: “Luduješ, Pavle! Tvoje te veliko znanje čini luđakom!”
Apostol je odgovorio: “Ne ludujem, preuzvišeni Feste … već ozbiljno govorim riječi istine i razbora. Ta i kralj, kome se pouzdano i slobodno obraćam, zna ove stvari. Ne vjerujem da mu je išta od ovoga nepoznato, jer se ovo nije dogodilo u kakvu kutu.” A onda se okrenuo Agripi i izravno mu se obratio: “Vjeruješ li, kralju Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ!”
Duboko ganut, Agripa je za trenutak izgubio iz vida svoju okolinu i dostojanstvo svojeg položaja. Svjestan samo istine koju je čuo, vidjevši samo skromnog sužnja kako pred njim stoji kao Božji izaslanik, nehotice je odgovorio: “Hoćeš me uvjeriti da si me za kratko vrijeme učinio kršćaninom!”
Apostol je ozbiljno odgovorio: “Želio bih od Boga … da bi za kraće ili za dulje ne samo ti nego i svi moji današnji slušatelji postali takvi ljudi kakav sam i ja”, i podigavši okovane ruke, dodao, “izuzevši ove okove.”
Fest, Agripa i Berenika s punim su pravom trebali biti vezani okovima koje je nosio apostol. Svi su bili krivi za strašne zločine. Ovi su prijestupnici tog dana čuli ponudu spasenja u Kristovo ime. Najmanje je jedan bio gotovo nagovoren da prihvati ponuđenu milost i oprost. Ali Agripa je odgodio ponuđeno milosrđe odbivši prihvatiti križ razapetog Otkupitelja.
Kraljeva je znatiželja bila zadovoljena i ustavši sa sjedala, dao je znak da je razgovor završen. Dok se skup razilazio, ljudi su međusobno govorili: “Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.” (Djela apostolska, str. 274,275)
Za razmišljanje: Na koliko sam Božjih poziva “skoro” odgovorio?