“Kad dođoše na mjesto zvano Lubanja, tu razapeše njega.” (Luka 23,33)
Raspeće!
Sama pomisao na to bila je dovoljna da izazove užas kod najtvrdokornijih stanovnika rimskog svijeta. Kao okrutni oblik smrtne kazne, raspeće je spajalo javnu sramotu s polaganim umiranjem u mukama. Smrt na križu, piše Martin Hengel, nije bila “bilo kakva smrt. Bila je uvredljiva, sramotna” u punom smislu riječi. “Raspeće je bilo kazna u kojoj je hiru i sadizmu izvršitelja dan pun zamah.”
Javna sramota započinjala je nošenjem grede križa ulicama do mjesta pogubljenja. U vrijeme kada nije bilo televizijskih programa ni filmova koji bi zasitili nisku stranu ljudske želje za nasiljem, raspeće je često bilo najzanimljivija predstava u gradu za radoznale i one koje je izjedala dosada. Sa žrtava bi bila skinuta sva odjeća, a bili su pričvršćeni na križ tako da se nisu mogli brinuti o svojim tjelesnim potrebama ili pokriti svoju golotinju od izrugivanja i uvreda promatrača. Kada bi povorka stigla na mjesto raspeća, vojnici su pričvršćivali poprečnu gredu na uspravan stup. Zatim su razapinjali zatvorenika na križ i zabijali klinove kroz meko meso i tvrdu kost. Konačno su podizali križ i spuštali ga u već pripremljenu rupu uz težak udarac koji je razapetome kidao meso.
Nepokretna žrtva nije mogla izbjeći žarko palestinsko sunce ili se obraniti od hladnoće ili insekata. Budući da raspeće nije utjecalo na vitalne organe, smrt od umora, zgrčenih mišića, gladi i žeđi nastupala je polagano, često nakon više dana.
Rimljani su namijenili raspeće za kažnjavanje robova i stranaca smatranih zločincima i često su ga koristili kao javno prikazivanje ludosti pobune protiv carstva.
Židovi su osuđene na pogubljenje raspećem smatrali odbačenima od izraelskog naroda, prokletima od strane Božjeg zakona i isključenima iz Božjeg Saveza sa židovskim narodom. Povrh svega, Židovi su očekivali da će njihov Mesija biti moćni osvajač i kralj, a ne zločinac koji strada. Ne čudi što se Pavao osvrnuo na Kristov križ kao na “sablazan za Židove, ludost za pogane” (1. Korinćanima 1,23).
Isus je bio jedina osoba u povijesti koja je dragovoljno pristala na takav oblik smrti. On je zbog toga sišao s Neba. Na križu se raspeti Bog susreo s mojim grijesima.
Preporučujemo:
