“Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo!” (Luka 23,42)
U Njegovoj agoniji na križu, Isusu je došla zraka utjehe. To je bila molba razbojnika koji se kajao. Oba čovjeka raspeta s Isusom u početku su Ga ružili, a jedan je u svojim patnjama postajao još očajniji i prkosniji. Ali je njegov sudrug bio drugačiji. Taj čovjek nije bio okorjeli zlikovac; našao se na stranputici zaveden lošim društvom. Bio je manje kriv od mnogih koji su stajali kraj križa i ružili Spasitelja. Vidio je i čuo Isusa i bio osvjedočen Njegovim učenjem, ali su ga svećenici i poglavari odvratili od Njega. Želeći ugušiti osvjedočenje, tonuo je sve dublje i dublje u grijeh, dok nije uhvaćen, optužen kao zločinac i osuđen da umre na križu. U sudnici i na putu prema Golgoti bio je u Isusovoj blizini. Čuo je kako je Pilat objavio: “Na njemu ne nalazim nikakve krivnje!” (Ivan 19,4) Primijetio je Njegovo božansko držanje i Njegovo milostivo praštanje svojim mučiteljima. S križa je vidio mnoge koji su se gradili pobožnima, a rugali su se i ismijavali Gospodina Isusa. Vidio je kako prezrivo mašu glavama. Čuo je kako Njegov sudrug u krivnji prihvaća riječi osude: “Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!” Čuo je kako mnogi između prolaznika brane Isusa. Čuo ih je kako ponavljaju Njegove riječi i govore o Njegovim djelima. U njemu se ponovno pojavilo osvjedočenje da je to Mesija. Okrenuvši se drugom zločincu rekao je: “Zar se ti ne bojiš Boga, kad si sam osuđen tako?” Zločinci na samrti nisu se više morali bojati ljudi. Ali jednog od njih je prožimalo osvjedočenje da postoji Bog koga se treba bojati, budućnost koja ga je natjerala da strepi. A sad, njegova životna povijest sva umrljana grijehom tek što se nije završila. “Mi smo ovdje po pravdi”, uzdisao je on, “jer primamo zasluženu plaću za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla učinio.” …
Duh Sveti rasvijetlio je njegov razum i malo–pomalo dokazi su se spojili. U ranjenom, ismijavanom i raspetom Isusu vidio je Božje Janje koje je uzelo grijehe svijeta. U njegovom je glasu bila pomiješana nada s boli, kad se ova bespomoćna umiruća duša predala Spasitelju koji je umirao. “Isuse, sjeti me se”, povikao je, “kada dođeš u svoje kraljevstvo!”
Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvučan, a riječi pune ljubavi, sažaljenja i sile: “Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.” (Isusov život, str. 621,622)