„Kad to reče, Isus se potrese u duhu te svečano izjavi: ’Zaista, zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.’“ (Ivan 13,21)
Prilike i prednosti ukazane Ivanu bile su ukazane i Judi. Ista načela istine bila su objavljena njegovom razumu, imao je priliku promatrati i primijeniti isti primjer Kristovog karaktera. Međutim, Juda nije postao izvršitelj Kristovih riječi. Nezgodna narav, osvetoljubive sklonosti, mračne i turobne misli, sve to njegovao je dok Sotona nije zadobio potpunu vlast nad njim. Ivan je hodio u svjetlu i nije propustio prilike da pobijedi sebe, dok je Juda zadržao svoje mane i nije se želio preobraziti u Kristovo obličje; zato je postao predstavnik Kristovog neprijatelja i pokazivao osobine Zloga. Kada je dospio u Kristovo društvo, Juda je imao i neke dragocjene karakterne osobine koje je Bog mogao uporabiti na blagoslov Crkvi. Da je bio spreman uzeti Kristov jaram, biti krotak i smjeran u srcu, mogao se ubrojiti među najvažnije apostole; ali je on otvrdnuo svoje srce kada mu je bilo ukazano na njegove nedostatke i pun oholosti i buntovništva opredijelio se za sebično častoljublje i tako se onesposobio za djelo koje mu je Bog mogao povjeriti. Ivan i Petar, iako nesavršeni, postali su posvećeni istinom.
Danas je isto onako kao što je bilo u Isusove dane. Kada su se učenici okupili, svatko je došao sa svojim manama, neki od njih s naslijeđenim ili stečenim sklonostima prema zlu. Tako i mi u svojim crkvenim odnosima nailazimo na muškarce i žene čiji je karakter nedograđen; ni jedan jedini od nas nije savršen. Međutim, u Kristu i preko Krista trebamo ostati u Božjoj obitelji, učeći se da postanemo jedinstveni u vjeri, u doktrini i duhu kako bismo na kraju mogli biti primljeni u vječne stanove. Mi ćemo imati svoje kušnje, svoje nevolje, razlike u mišljenjima, ali ako se Krist nastani u srcu svakoga od nas, neće biti nesloge. Kristova ljubav razvit će našu međusobnu ljubav, a Učiteljeve pouke uskladit će sve razlike dovodeći nas u jedinstvo, sve dok ne budemo jedne misli i jednog uma. Nestat će borbe oko prvenstva, nitko neće željeti drugoga nadmašiti slavom, cijenit ćemo drugoga više nego sebe i tako se ugraditi u duhovni hram za Gospodina. …
Pouke upućene Petru, Judi i ostalim učenicima korisne su i za nas i posebno su važne za ovo naše vrijeme. (Signs of the Times, 20. ožujka 1891.)