“Ti tvrdiš: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba’, a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i go.” (Otkrivenje 3,17)
Koja je to bijeda i golotinja onih koji misle da su bogati i da im ništa ne treba? — To je nedostatak Kristove pravednosti. U vlastitoj pravednosti prikazani su kao odjeveni u prljave dronjke, pa ipak u tom stanju laskaju sebi da su obučeni u Kristovu pravednost. Može li prijevara biti veća? Upravo kako je prikazao prorok, oni mogu vapiti: “Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!” (vidi Jeremija 7,4), dok su im srca ispunjena bezbožnom trgovinom i nepravičnom trampom.
Dvorovi hrama duše mogu biti pohođeni zavišću, ponositošću, strašću, zlim mislima, ogorčenošću i ispraznim formalizmom. Krist sa žaljenjem gleda na svoj samoprozvani narod koji ima osjećaj da je bogat i da raste u poznavanju istine, a ipak oskudijeva u istini pokazanoj u životu i karakteru i pritom nije svjestan svojeg siromaštva. U grijehu i malovjernosti, olako shvaćaju upozorenja i savjete Njegovih slugu i ponašaju se prema Njegovim predstavnicima s porugom i omalovažavanjem gledajući na njihove ukore kao na prazne priče. Čini se da ih je napustila razboritost i da nemaju nimalo snage da naprave razliku između svjetla koje im Bog šalje i tame koja dopire od neprijatelja njihovih duša. …
Kada je Isus otišao, povjerio je ljudima svoje djelo u svim njegovim različitim ograncima. Svaki pravi Kristov sljedbenik treba obaviti neki posao za Njega i za taj je posao odgovoran svojem Gospodaru. Od njega se očekuje da zadatak ispuni vjerno čekajući na nalog i smjernice svojeg Vođe. Mi smo odgovorni Božji predstavnici nebeskih dobara — stoga trebamo stalno gledati u slavu Onoga koji nas je pozvao. Na nama je da vjerno obavimo dužnost ispunjavajući dodijeljeni nam zadatak koristeći u potpunosti sposobnosti koje su nam povjerene. Nijedno živo biće ne može uraditi naš posao umjesto nas. Moramo raditi marljivo upotrebljavajući razum koji nam je Bog dao, napredujući u znanju i djelotvornosti usporedo s napredovanjem u radu. (Review and Herald, 7. kolovoza 1894.)