“I kad mu bijaše dvanaest godina, prema običaju blagdanskom, uzađoše u Jeruzalem.” (Luka 2,42 — Varaždinska Biblija)
Nakon Pashe slijedio je sedmodnevni Blagdan beskvasnih kruhova. Drugog dana blagdana prinosili su se Gospodinu prvi plodovi godišnje žetve, jedan snop ječma. Svi blagdanski obredi bili su slika Kristovog djelovanja. Izraelovo izbavljenje iz Egipta bilo je očita pouka o otkupljenju koju je Pasha trebala sačuvati u sjećanju. Zaklano janje, beskvasni kruh, snop prvih rodova — predstavljali su Spasitelja.
Većina ljudi Kristovog doba svetkovanje ovog blagdana svela je na formalizam. Ali kakvo je značenje ovaj blagdan imao za Božjeg Sina!
Po prvi put Dijete Isus promatralo je Hram. Vidio je svećenike odjevene u bijele haljine kako obavljaju svoju svečanu službu. Gledao je žrtvu koja je krvarila kako leži na žrtveniku. On se poklonio u molitvi s drugim hodočasnicima dok se oblak tamjana dizao pred Bogom. Bio je svjedok dojmljivog obreda pashalne službe. Iz dana u dan sve je jasnije sagledavao njihovo značenje. Svaki čin kao da je bio povezan s Njegovim životom. U Njemu su se budili novi pogledi. Tih i utonuo u misli, izgledao je kao da proučava neki veliki problem. Tajna Njegovog poslanja otkrivala se Spasitelju.
Zaokupljen razmišljanjem o ovim prizorima, nije ostao kraj svojih roditelja. Želio je biti sâm. Kad su se pashalne službe završile, i dalje se zadržao u predvorju Hrama, a kad su hodočasnici napustili Jeruzalem, On je ostao.
Ovim posjetom roditelji su željeli dovesti Isusa u dodir s velikim učiteljima u Izraelu. Dok je u svakoj pojedinosti bio poslušan Božjoj riječi, nije se prilagodio rabinskim obredima i običajima. Josip i Marija nadali su se da će On biti pokrenut da pokaže više poštovanja prema učenim rabinima i da će mnogo spremnije prihvatiti njihove zahtjeve. Međutim, Bog je u Hramu poučio Isusa. Ono što je primio, odmah je počeo i dijeliti. …
Da su slijedili putokaze istine koje je On istaknuo, pokrenuli bi veliku obnovu u tadašnjoj religiji. Došlo bi do buđenja dubokog zanimanja za duhovne istine, i kad bi Isus počeo svoju službu, mnogi bi Ga bili spremni prihvatiti. (Isusov život, str. 49—51)