„Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.“ (Psalam 119,130)
Božja riječ stavlja najmoćnija sredstva obrazovanja i odgoja, kao i najvrednije izvore znanja na dohvat ruke ljudskom rodu. Razumijevanje se prilagođava dimenzijama predmeta kojim se treba baviti. Ako je zauzeto samo beznačajnim, običnim pitanjima, ono postaje zakržljalo i oslabljeno. I u tome je vrijednost Pisma kao sredstva za postizanje intelektualne kulture. Prelistavanje njegovih stranica u pobožnom i poučljivom duhu proširit će i ojačati um više od bilo kojeg drugog proučavanja. Pismo neposredno navodi na razmišljanje o najuzvišenijim, najplemenitijim i najveličanstvenijim istinama koje se mogu ponuditi ljudskom umu. Ono usmjerava naše misli prema beskonačnom Autoru svega što postoji.
Ono nam otkriva karakter Vječnoga i mi slušamo Njegov glas dok razgovara s patrijarsima i prorocima. Ono nam otkriva tajne Njegove promisli, velike probleme koji su privlačili pozornost svakog razumnog uma, ali koje bi, bez pomoći otkrivenja, ljudski um uzalud pokušavao riješiti. Ono prikazuje našem umu jednostavni ali uzvišeni sustav teologije, iznosi istine koje bi i dijete moglo shvatiti, ali koje su ipak tako dalekosežne da nadmašuju sposobnosti i najsnažnijeg uma.
Naš Spasitelj nije zanemarivao učenost niti je prezirao obrazovanje, ali je izabrao neobrazovane ribare za djelo širenja Evanđelja jer se nisu naučili lažnim običajima i predajama svijeta. Bili su to ljudi dobrih prirodnih sposobnosti, skromnoga, poučljivoga duha; ljudi koje je mogao pripremiti za svoje veliko djelo. …
Učitelji Zakona, svećenici i književnici s prijezirom su odbijali učiti od Krista. Oni su željeli poučavati Njega i često su to pokušavali, ali su bili poraženi Njegovom mudrošću i ogoljeni u svojem neznanju i ukoreni u svojoj ludosti. U svojoj oholosti i zaslijepljenosti nisu mogli prihvatiti Kristove riječi, ali su ipak bili iznenađeni mudrošću kojom je govorio. … Međutim, riječi i djela skromnog Učitelja, što su ih zapisali neobrazovani sudionici Njegovog svakidašnjeg života, utjecali su živom silom na misli muškaraca i žena sve do danas. (Review and Herald, 25. rujna 1883.)