“Zato, braćo, to ozbiljnije nastojte da u vlastitu korist učvrstite svoj poziv i izbor! Radeći tako, sigurno nećete nigda pasti.” (2. Petrova 1,10)
Onaj koji promatra Isusa uviđajući što je On za nas i što smo mi za Njega, bit će vrijedan i marljiv. On će živjeti po planu zbrajanja dodajući vjeri dobrotu, dobroti znanje, znanju umjerenost, umjerenosti strpljenje, strpljenju pobožnost, pobožnosti bratoljublje, a bratoljublju ljubav. To je proces rasta. Onaj koji surađuje s Kristom neće se i sutra naći tamo gdje je danas. On će svakog dana napredovati u spoznavanju Gospodina, kako bi mogao saznati da Mu je dolazak pripremljen kao zora. O onima koji tako žive, na kraju će biti napisano: “U njemu ste ispunjeni.” (Kološanima 2,10 — Šarić)
Mi trebamo raditi ne samo za svoju dušu, već i za duše svih s kojima smo povezani. Roditelji trebaju imati pred sobom cilj kojem trebaju težiti — usavršavanju karaktera svoje djece. Trebali bi ozbiljno težiti tome da usavrše karakter svoje djece jer će budući besmrtni život pokazati rezultat njihovog rada.
Oni roditelji koji ispravno odgajaju svoju djecu iskorjenjujući svaku buntovnu crtu, pripremaju ih da postanu misionari za Krista kad je riječ o istini, pravednosti i svetosti. Onaj tko u svojem djetinjstvu služi Bogu dodajući svojoj vjeri dobrotu, dobroti znanje, znanju umjerenost, umjerenosti strpljenje, strpljenju pobožnost, pobožnosti bratoljublje, a bratoljublju ljubav, čut će riječi: “Dijete, dođi gore. Uđi u uzvišeniju školu.”
Zar mislite da tamo nećemo ništa učiti? Mi nemamo ni najbljeđu predodžbu o tome što će se tada otvoriti pred nama. S Kristom ćemo hodati pokraj rijeke života. On će nam otkrivati ljepotu i slavu prirode. Pokazat će nam što je On nama i što smo mi Njemu. Ima istina koje sada ne znamo, ali ćemo ih saznati u budućnosti. …
Za nas je bitno da gradimo svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. Bog proizvodi u nama htjenje i djelovanje da Mu se možemo svidjeti (vidi Filipljanima 2,13). Ako Mu dopustimo da djeluje, On će djelovati. Naša nagrada na Nebu ovisi o našem svakidašnjem hodu i našim razgovorima ovdje na Zemlji. Mi ovdje možemo biti kršćani. A da bismo bili kršćani, ne moramo biti potišteni žaleći što ne možemo provoditi vlastitu volju. Ako smo pravi kršćani, u nama se oblikuje Krist, nada slave. (Manuscript 102, 9. srpnja 1899. — “Zapažanja koja je gospođa Ellen G. White iznijela u školskoj kapeli”)