“Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova lica iščeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao!” (Otkrivenje 20,11)
Po završetku tisuću godina Krist se ponovno vraća na Zemlju. S Njim se vraća mnoštvo otkupljenih u pratnji svite anđela. Dok se spušta u nepojmljivu veličanstvu, On poziva zle da ustanu iz mrtvih i prime sud. Oni izlaze, silno mnoštvo, bezbrojno poput morskog pijeska. Kakva suprotnost prema onima koji su ustali u prvom uskrsnuću! Pravedni su bili obučeni u besmrtnu mladost i ljepotu. Zli nose tragove bolesti i smrti. …
Kad se novi Jeruzalem u blještavom sjaju spusti s Neba, ostaje na očišćenom i pripremljenom mjestu, a Krist sa svojim narodom i anđelima ulazi u Sveti Grad. …
Krist se sada ponovno pojavljuje pred svojim neprijateljima. Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stoji prijestolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Božji Sin, a oko Njega su podanici Njegovog kraljevstva. Nema jezika niti pera koje bi opisalo Kristovu moć i veličanstvo. Slava vječnog Oca okružuje Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Božji grad i razlijeva se izvan vrata, preplavljujući cijelu Zemlju svojim blještavilom.
Najbliži prijestolju su oni koji su nekada revnovali za Sotoninu stvar, ali koji su, kao “glavnje iz ognja istrgnute” (Amos 4,11), pošli za svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privrženosti. Do njih su oni koji su usavršili kršćanski karakter usred prijevara i nevjerstva, koji su poštovali Božji zakon kad ga je kršćanski svijet proglasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere podnijeli mučeničku smrt. A iza njih je “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika … pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama” (Otkrivenje 7,9). Njihova je borba završena i pobjeda izvojevana. Trčali su trku i postigli cilj. Palmova grana u njihovim rukama simbol je njihove pobjede, a bijela haljina znak neukaljane Kristove pravednosti koja im sada pripada. (Veliki sukob, str. 521—523)