Uz Dan reformacije, 31. listopada
Kao slavno rađanje sunca nakon tužne noći, reformacija šesnaestog stoljeća pojavljuje se u doba veće svjetlosti, nade, slobode, istine i napretka. Europa se počela buditi iz dugog sna praznovjerja. Kolumbo je otkrio Novi svijet. Otkrivena je vještina tiska. Evanđeoska svjetlost počela je prodirati u mnoge narode, i opet je oživjela vjera prve kršćanske Crkve. Posijano je sjeme građanske i vjerske slobode, a oživljavanje znanosti ubrzalo je pokret. Rim je zadrhtao na svojih sedam brežuljaka i izgubio velik dio posjeda. Pojavljuju se protestantski narodi. Nova era počinje — nastaje prekretnica u povijesti čovječanstva.
Reformacija nije bila polagano formiranje prave Crkve, već njezino reformiranje. S pravom se kaže da je Sveti Duh na dan Duhova “formirao” kršćansku Crkvu, papinstvo je “deformiralo”, a protestantizam 16. stoljeća je “reformirao”!
Crkva je bila užasno deformirana i trebalo ju je temeljito reformirati. Odstupila je od Kristove vjere i trebalo ju je vratiti pravoj vjeri. Papinstvo je pogazilo i Božju istinu i ljudske slobode. Krist je bio zamračen, a put spasenja grubo izopačen. Umjesto u Krista, ljudi su gledali u papine svećenike, a tajna bezakonja zauzela je mjesto tajne pobožnosti. Bog je podignuo reformaciju kako bi oslobodio ljude stoljetnih zabluda. To oslobođenje došlo je tadašnjem svijetu pod Lutherovim vodstvom.
Reformacija se rodila iz Biblije koju je Luther pronašao u erfurtskoj sveučilišnoj knjižnici. Počeo je proučavati Sveto pismo s velikim žarom i još prije 1517. godine otkrio “Krista i Njegov put spasenja; otkrio je da je papa prema Bibliji prorečeni Antikrist. Lutheru su se vrlo brzo priključili Melanchton, Carlstadt, Amsdorf, Jonas, Cellarius i drugi. Nove, u Bibliji otkrivene istine dale su im snagu da hrabro i neustrašivo podignu glas prosvjeda protiv Rima i krijepile ih u trenutku mučeničke smrti.
Načela reformacije bila su sadržana u latinskoj Bibliji koju je Luther prigrlio. Poslije je Luther u Vartburgu preveo Bibliju na njemački jezik. Osjećao je da bi jedino Biblija, koja je njega oslobodila, mogla osloboditi narod. Zato je njemačka Biblija tiskana u velikim nakladama i rasprostranjena kao lišće u jesen. Uzalud je Rim spaljivao Bibliju koju su protestanti širili; to je još više povećalo zahtjev za njom. Doba pojavljivanja reformacije postalo je stoljeće knjige. Sveto pismo je bilo uzdignuto u redovima protestanata, a tradicija potisnuta u pozadinu. U to doba Biblija se počela prevoditi na različite europske jezike.
Protestantski pokret što ga je Luther otpočeo, podijelio je zapadno kršćanstvo na dvije polovice. Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Norveška, Danska, Engleska, Švedska i Škotska odvojile su se od Rima. Ali u doba takozvane protureformacije opet je znatan dio protestantskih područja pripojen Rimu; tada je Rim još čvršće podjarmio svoje podanike nego u prijašnjim stoljećima. (…)
Dr. Mirko Golubić
Povijest kršćanske crkve, str. 229.230