“Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom — i to je dar od Boga.” (Propovjednik 5,18)
Postoji razlika između rekreacije i zabave. Kad je uistinu ono što ta riječ znači, rekreacija jača i izgrađuje. Odvajajući nas od uobičajenih briga, osvježava um i tijelo i tako nas osposobljava da se s novom snagom vratimo ozbiljnom životnom radu.
Zabava se, s druge strane, traži zbog užitka i u njoj se često pretjeruje. Ona troši snagu za koristan rad i tako postaje smetnja pravom uspjehu u životu. …
Ne gubimo iz vida činjenicu da je Isus izvor radosti. On se ne raduje bijedi ljudskih stvorenja, već voli da su sretna.
Kršćani raspolažu mnogim izvorima radosti i s nepogrešivom točnošću mogu reći koja su zadovoljstva ispravna. Oni mogu uživati u razonodama koje neće opterećivati um ili kvariti dušu, koje neće razočarati i ostaviti žalostan trag utjecaja što razara samopoštovanje i zatvara put korisnosti. Ako mogu sa sobom povesti Isusa i sačuvati duh molitve, oni su potpuno sigurni.
Svaka razonoda u kojoj možete s vjerom zatražiti Božji blagoslov, nije opasna. Ali svaka zabava koja vas onesposobljuje za molitvu nasamo, za obiteljsko bogoslužje ili za sudjelovanje na molitvenim bogoslužjima nije sigurna, već opasna.
Mi pripadamo onim ljudima koji vjeruju da je njihova prednost da svakoga dana na ovoj Zemlji žive na slavu Bogu. Ne trebamo na ovom svijetu živjeti samo zbog svoje zabave i ugađanja sebi. Mi smo ovdje da budemo na korist čovječanstvu i na blagoslov društvu. Ako dopustimo da se naše misli bave onim čime se bave mnogi koji traže samo taštinu i besmisao, kako možemo biti korisni svojem društvu i naraštaju? Kako možemo biti blagoslov ljudima koji nas okružuju? Ne možemo bezazleno sudjelovati ni u jednoj razonodi koja bi nas onesposobila da vjernije obavljamo obične dužnosti. (Temelji sretnog doma, str. 420,421)