Jutarnji stih

Riječi koje neću nikada zaboraviti

“Gledajte, preko gora hrli glasnik, on naviješta: Spasenje!” (Nahum 2,1)

Jednog rujanskog petka poslijepodne razmišljao sam da je već vrijeme da završim svoj literarno-evanđeoski rad jer će za nekoliko sati otpočeti subota. Međutim, imao sam osjećaj da se ne bih trebao još zaustavljati. Odlučio sam obići još nekoliko lokala, od kojih je jedan bio slastičarnica.

Kad je žena koja je tu radila vidjela da prodajem knjige, odmahnula je glavom i rekla: “Ne želim ništa od toga. Možete ići dalje.”

Ja sam joj ljubazno odgovorio: “Ovo nisu obične knjige. Možete ih pogledati bez ikakve obveze da ih kupite.” Te su je riječi razoružale i ona je počela razgledavati knjige, jednu po jednu. Prije nego što je završila, ušla je mušterija koju je trebala poslužiti, pa mi je rekla: “Hvala, pogledala sam. Ne želim ništa.” Ali ja nisam želio otići prije nego što pogleda sve knjige, pa sam odgovorio: “Molim vas, poslužite kupca. Ja mogu čekati. Ne žuri mi se!” Čim je kupac napustio slastičarnicu, žena je pogledala preostale knjige. Nekoliko puta je prelistavala Put Kristu. Nakon što sam joj detaljnije opisao tu knjigu, ona je izgledala oduševljena tematikom. Razgovarali smo o Isusu, o Njegovom poslanju, o Bibliji i spasenju koje nam je osigurano Njegovom žrtvom. Pozorno je slušala i postavljala mnoštvo pitanja. Naš su razgovor nekoliko puta prekidali kupci, ali mi je ona svaki put rekla: “Ako imate još malo vremena, ostanite.” Svaki put smo nastavljali razgovor tamo gdje smo stali.

Postupno sam stekao povjerenje te žene i ona mi je ispričala nešto o svojem životu ispunjenom usponima i padovima. Ipak, vjerovala je da je Bog nikada nije ostavio iako je često išla nasuprot Njegovoj volji. Razgovarao sam s njom o Božjem karakteru, Njegovoj velikoj ljubavi i brizi za svakoga od nas i o Njegovoj svrsi za svaku osobu koja vjeruje u Njega. Ohrabrena našim razgovorom, odlučila je predati svoj život Bogu. Tada je izgovorila riječi koje nikada neću zaboraviti: “Vjerujem da vas je sam Bog danas poslao. Hvala vam za poruke i ohrabrenje koje ste mi uputili i što niste odustali kad sam rekla da ne želim ništa.”

Zahvalan sam što nas Bog vodi onima koji žele slušati Radosnu vijest o Isusu. Uključite se u ovaj pothvat. Nesagledive su granice onoga što Bog može učiniti za nas i preko nas.

Nikola Grujić, Srbija (za vrijeme rada u Crnoj Gori)


Komentiraj