Riječi odobravanja

Jutarnji stih 22. 10. 2024.

“Dobro, valjani i vjerni slugo! … Uđi u veselje gospodara svoga!” (Matej 25,23)

Svi koji su rođeni u nebeskoj obitelji, u osobitom su smislu braća našega Gospodina. Kristova ljubav povezuje u zajednicu članove Njegove obitelji, i gdje god se ona pokaže, otkriva se božansko srodstvo. “Tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.” (1. Ivanova 4,7)

Oni koje Krist pohvaljuje na sudu možda su malo poznavali teologiju, ali su njegovali Njegova načela. Pod utjecajem božanskog Duha bili su blagoslov ljudima oko sebe. Čak i među neznabošcima ima onih koji su njegovali duh ljubaznosti; prije no što su riječi života doprle do njih, prijateljski su primili misionare i služili im čak po cijenu života. Među neznabošcima ima onih koji ne znajući obožavaju Boga, onih koje svjetlost nikada nije dosegla preko ljudskih oruđa. Oni neće propasti. Premda ne poznaju Božji pisani Zakon, čuli su Njegov glas kako im govori u prirodi i činili ono što Zakon zahtijeva. Njihova djela potvrđuju da je Duh Sveti dirnuo njihova srca i Bog ih je prepoznao kao svoju djecu.

Koliko će se iznenaditi i radovati najmanji među narodima i među neznabošcima kad sa Spasiteljevih usana čuju: “Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.” Kako će radosno biti srce Beskonačne Ljubavi kad na Njegove riječi odobravanja Njegovi sljedbenici s iznenađenjem i radošću podignu svoj pogled.

Međutim, Kristova ljubav ne obuhvaća samo neku određenu skupinu ljudi. On se poistovjećuje sa svakim djetetom ljudskoga roda. Da bismo mogli postati članovi nebeske obitelji, On je postao članom zemaljske. On je Sin Čovječji i stoga brat svakom Adamovom sinu i kćeri. Njegovi se sljedbenici ne trebaju isključiti iz svijeta koji propada oko njih. Oni su dio velikog mozaika ljudskog roda, i Nebo na njih gleda kao na braću grešnicima, a isto tako i svetim ljudima. Kristova ljubav privija k sebi pale, zabludjele i grešne i svako djelo ljubaznosti učinjeno da se podigne neka posrnula duša, svako djelo milosrđa, prihvaća se kao da je učinjeno Njemu. (Isusov život, str. 529,530)