„Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.“ (Ivan 15,4)
Razlog zašto se tako nepromišljeno predajemo grijehu nalazi se u tome što ne vidimo Isusa. Mi ne bismo olako postupali prema grijehu kad bismo shvatili da grijeh ranjava našega Gospodina. … Pravilna procjena Božjeg karaktera omogućila bi nam da Ga pravilno predstavimo svijetu. Oštrina, grubost u riječima ili u ponašanju, širenje zlih glasina, nepromišljene riječi, sve to ne može postojati u duši koja gleda na Isusa. Onaj tko prebiva u Kristu okružen je ozračjem koje isključuje zlo i ne daje ni najmanjeg povoda ničemu što je slično zlu. Duhovni život ne hrani se onim što je u nama, već hranu dobiva od Krista, kao što se mladica hrani s trsa. Mi ovisimo o Kristu u svakom trenutku, On je naš izvor hrane. Svi izvanjski oblici pobožnosti, molitve, postovi i milostinje ne mogu zamijeniti unutarnje djelovanje Božjeg Duha na ljudsko srce. (The Youth’s Instructor, 10. veljače 1898.)
Kad se netko potpuno isprazni od sebičnosti, kad iz duše izbaci sve lažne bogove, nastalu prazninu ispunjava priljev Kristovog Duha. Takav čovjek ima vjeru koja čisti dušu od svake nečistoće. … On je loza Pravog Trsa i rađa bogate grozdove roda na slavu Božju. Kakvu vrstu roda donosi? – „Plod je pak Duha: ljubav“, a ne mržnja; „radost“, a ne nezadovoljstvo i tugovanje; „mir“, a ne razdražljivost, zabrinutost i izmišljene nevolje. On njeguje „velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, uzdržljivost“ (Galaćanima 5,22.23). (Propovjednici Radosne vijesti, str. 236)
Naša loza ne duguje svoj život drugima. Naš život mora doći od roditeljskog trsa. Samo u osobnoj povezanosti s Kristom svakog dana, svakog sata povezani s Njime, možemo donositi plod Duha Svetoga. … Naš rast u milosti, naša radost, naša korisnost, sve ovisi o našoj zajednici s Kristom i o stupnju vjere koju pokazujemo u Njega. U tome je izvor naše sile u svijetu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 43,44)