Jesu li anđeli plakali one noći kad se rodio Krist? Obično za Božić ne mislimo na suze. Svečano ozračje svjetala, okićenih jelki, malih štalica i drugih predblagdanskih ukrasa vidljivi su podsjetnici da nešto slavimo. Istina, ponekad je teško reći što zapravo slavimo.
No ako uklonimo komercijalizaciju, Božić je ustvari proslava rođendana – proslava rođendana Spasitelja svijeta. Svakog 25. prosinca većina svijeta se prisjeća da su te noći anđeli pjevali pastirima i najavili radosnu vijest da ljudska bića nisu zauvijek osuđena – da se u ljudskom životu ponovno pojavilo svjetlo, nada i mir.
No još se pitam koliko je anđela te svete noći zadržalo suze tuge dok su pjevali hvalospjev Bogu na visini za Njegov neiskazani dar svijetu. Suze za Božić? Tuga usred slavljenja? Ova su me pitanja zaokupljala dok sam sjeo za stol. Nije to bio stol u mom domu u kojem će se moja obitelj uskoro okupiti za večeru, već stol za kojim se okupila moja crkvena obitelj za posebno slavljenje uspomene na Gospodnju večeru.
Gospodnja večera
Sam Isus je uspostavio ovu službu u noći prije svog raspeća. Bilo je to u okviru Pashe koju su Židovi slavili u spomen oslobađanja svojih predaka iz egipatskog ropstva. Ona ih je posebno podsjećala na Božju zaštitu od smrtnog pohoda anđela koji je pobio prvorođence svih koji svoje dovratnike nisu poškropili janjećom krvlju kako je to Mojsije propisao. One koji su potražili zaštitu pod krvlju žrtvenog janjeta “mimoišao je” anđeo smrti i poštedio njihove prvorođence. Te je noći u gornjoj sobi Isus ustanovio novi simbolizam koji je trebao ići uz novi Savez što će ga On učiniti s ljudskim rodom.
“Gospod Isus one noći u koju bijaše izdan uze kruh te zahvali, razlomi ga i reče. ‘Ovo je tijelo moje koje je za vas. Ovo činite na moju uspomenu!’ Isto tako uze kalež poslije večere, te reče; ”Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi. Ovo činite svaki put kad ga pijete, na moju uspomenu!’ Uistinu, svaki put kud jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete mri Gospodnju dok on ne dođe.” (1. Korinćanima 11,23-25) Gospodnja večera, kao i njen prethodnik Pasha, uspomena je na izbavljenje. Ona nas podsjeća na cijenu koju je Isus platio za naše spasenje. U Egiptu je moralo umrijeti nedužno janje da bi drugi mogli živjeti. U Jeruzalemu, te posljednje noći Njegova života, Isus, Janje Bolje, trebao je umrijeti da bismo svi mi mogli živjeti. Gospodnja večera podsjeća na tu smrt. Zbog toga sam počeo razmišljati o anđelima koji plaču dok sam te prosinačke noći u svojoj crkvi sudjelovao u uspomeni na Posljednju večeru. Premda su svečani božićni ukrasi nagoviještali vrijeme slavljenja, simboli Gospodnje večere – kruh, grožđani sok, stolovi postavljeni u obliku križa i jednostavan drveni križ na čelu stola – podsjetili su me da se Isus rodio da bi umro – što je bila činjenica koju su anđeli sigurno znali i onda kad su slavili s pastirima na betlehemskim brežuljcima.
Ostatak priče
Obred Gospodnje večere je više od podsjećanja na Isusovu smrt. Podsjeća nas da nas je Isus pomirio s Bogom. Simboli kruha i groždanog soka koje uzimam pokazuju da sam tijesno povezan s Isusom, vezama koje su jače od smrti. Dok se kruh lomi pod mojim zubima, ja mislim na Isusovo tijelo koje se lomilo za mene. Dok pijem čisti grožđani sok, njegova me crvena boja podsjeća na Isusovu krv prolivenu za mene. Stojim pod zaštitom Njegove krvi kako bi me mimoišla kazna vječne smrti.
Za obitelj Schwartz Božić je došao 21. studenog 1994. Tog se dana rodila mala Angelina. Njezin su dolazak očekivali vile od svega. Naime, ova druga djevojčica koju su Jordan i Jill dobili ne samo sto je imala novi život već je bila posljednja prilika za njezinu sestru Christy koja se borila za svoj život protiv akutne limfoblastične leukemije. Nakon drugog povratka bolesti činilo se da je za spašavanje Christynog života jedini izlaz bio transplantacija koštane srži. Kad nisu našli odgovarajući tip u obitelji, Schwartzovi su učinili smjeli korak da imaju još jedno dijete u nadi da će krv iz pupčane vrpce tog djeteta pomoći Christy.
Četiri mjeseca nakon Angelinina rođenja na Christy je učinjen koštani transplantat osnovnih stanica iz pupčane vrpce njene malene sestre; tako je postala pionir u medicini – prva osoba u Clevelandu koja je dobila takav transplantat.
Prije dvije tisuće godina dar života došao je umotan kao Djetešce “povijeno u pelenice”. (Luka 2,12) Kobna bolest nazvana grijeh zarazila je krv sve Božje djece i samo nas je mogla spasiti transfuzija čiste, neukaljane krvi. Budući da su svaki čovjek, žena, dječak i djevojčica nosili u sebi smrtonosni virus grijeha, nije bilo lijeka. Tada je Bog učinio smjeli korak kad je svog jedinorođenog Sina kao malo djetešce poslao na svijet da prolije svoju krv kako bismo vi i ja mogli živjeti. Čudesna, spasonosna krv!
Razlog za slavljenje
One noći kad je uveo simbole novog Saveza, Isus je dao obećanje budućeg života. Nakon objašnjenja da vino predstavlja Njegovu krv, objavio je obećanje: “Od sada, kažem vam, sigurno neću vite piti od ovog trsova roda do onog dana kad ću ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega” (Matej 26,29)
Isus je obećao da će poslije kratke noći žalosti, patnji, rata, mržnje, bolesti i smrti svanuti vječni dan kad će Bog “otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe”. (Otkrivenje 21,4) Gledana iz perspektive nade, Gospodnja večera -umjesto da bude ispunjena tugom -postaje vrijeme radosti kad vjernici mogu obnoviti svoju odluku da će se sastati s Kristom.
Dok sam sjedio za stolom, ponovo sam shvatio kako je prikladno slaviti Gospodnju večeru u božićno vrijeme. Točno je, Isus se rodio da bi umro. No upravo zato što “nije sagriješio” (Hebrejima 4,15) Isusa grob nije mogao zadržati. A budući da On živi, i mi ćemo živjeti. Nikada nije bilo većeg dara. I kad god pristupamo stolu na Gospodnjoj večeri da uzimamo od svetih simbola, mi se prisjećamo, kako nam je rekao, da trebamo zahvaljivati.
Jesu li anđeli plakali one noći kad se Krist rodio? Možda. Suzama radosnicama. Zbog radosti jer je došao Gospodin. Neka Zemlja primi svog Kralja!
Randy Maxwell