“Jao vama književnici i farizeji, licemjeri jedni, koji čistite vanjštinu čaše i zdjele, dok su unutra pune otimačine i pohlepe!” (Matej 23,25)
Kada je Ivan propovijedao u Judejskoj pustinji, a farizeji i saduceji došli da ih krsti, taj neustrašivi propovjednik pravde obratio im se riječima: “Zmijski porodi! Tko vas naputi da bježite od srdžbe što stiže? Rodite, dakle, plodom koji odgovara obraćenju.” (Matej 3,7.8) Ti ljudi nisu bili pokrenuti dobrim motivima kad su dolazili k Ivanu. Imali su pokvarena načela i nisu postupali u skladu s moralom, a opet nisu imali nikakvu svijest o svojem stvarnom stanju. Ispunjeni ohološću i ambicijom, nisu se ustezali ni od čega što će im omogućiti da se uzdignu i osnaže svoj utjecaj u narodu. Smatrali su da bi im krštavanje od strane tog omiljenog mladog učitelja pomoglo da uspješnije provedu svoje planove.
Njihovi motivi nisu bili skriveni od Ivana, pa ih je dočekao pitanjem: “Tko vas naputi da bježite od srdžbe što stiže?” Da su čuli Božji glas koji se obratio njihovom srcu, dali bi dokaz te činjenice iznošenjem rodova dostojnih pokajanja. Takvih rodova uopće nije bilo. Čuli su upozorenje samo kao čovječji glas. Bili su očarani silom i čvrstinom u Ivanovom glasu, ali Božji Duh nije osvjedočio njihovo srce i neizbježna posljedica bila je da rečeno nije iznjedrilo rod za vječni život.
Nitko nije dalje od nebeskog kraljevstva od samopravednih formalista koji su možda ispunjeni ponosom na vlastita postignuća, dok su potpuno lišeni Kristovog Duha i pod vlašću zavisti, ljubomore, ljubavi prema pohvalama i popularnosti. Oni pripadaju sloju ljudi kojima se Ivan obratio kao zmijskim porodima i djeci zloga. Oni služe Sotoninom cilju uspješnije nego najgori bezbožnik zato što on ne prikriva svoj pravi karakter, nego se prikazuje onakvim kakav jest.
Ništa manje od promijenjenog života — rodova pokajanja — neće zadovoljiti Božje zahtjeve. Bez takvog roda naše ispovijedanje vjere nema nikakvu težinu. (The Signs of the Times, 7. srpnja 1887.)