Ruke uzdignute prema Nebu

“Hoću, dakle, da ljudi mole na svakome mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke.” (1. Timoteju 2,8)
“Zbog neposlušnosti i napuštanja Boga, Bog je dopustio da se Izrael nađe u teškim okolnostima i da trpi nevolje; njegovim je neprijateljima bilo dopušteno da zarate protiv njega, da ga ponize i nagnaju da u svojoj nevolji i muci potraži Boga. … Kad su Amalečani napali Izrael, Mojsije je uputio Jošuu da krene u borbu s njihovim neprijateljem.” (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 90,91) “Dok su Mojsije, Aron i Hur stajali na uzvišici s koje su mogli promatrati bojno polje, s rukama uzdignutim prema nebu, držeći Božji štap u ruci, Mojsije se molio za uspjeh izraelske vojske. Kako je bitka napredovala, primijetili su da je Izrael pobjeđivao sve dok su njegove ruke bile podignute, a kad bi ih spustio, pobjeđivao je neprijatelj. Kad se Mojsije iscrpio, Aron i Hur držali su njegove ruke sve do zalaska sunca kad je neprijatelj natjeran u bijeg. Podupiranjem Mojsijevih ruku Aron i Hur su pokazali narodu svoju dužnost da ga podupru u njegovom napornom poslu, dok je on trebao primati i iznositi riječ od Boga. Mojsijev čin je također bio značajan jer je time pokazao da Bog u svojoj ruci drži njihovu sudbinu. Dok su Mu oni ukazivali povjerenje, On se borio za njih i pokoravao njihove neprijatelje, ali kad se oni nisu držali Njega i vjerovali su u svoju vlastitu snagu, postali bi slabiji od onih koji nisu poznavali Boga i njihovi bi ih neprijatelji pobjeđivali. Kao što su Izraelci pobjeđivali dok je Mojsije pružao ruke prema nebu i posredovao za njih, tako je Božji Izrael pobjeđivao kad se vjerom držao sile svojega moćnog Pomoćnika. Ipak, božanska snaga treba se udružiti s čovječjom. Mojsije nije vjerovao da će Bog pobijediti njihove neprijatelje ako Izrael ostane neaktivan. Dok je njihov veliki vođa vapio Gospodinu, Jošua i njegovi hrabri sljedbenici ulagali su najveće napore da poraze Božje i izraelske neprijatelje.” (Patrijarsi i proroci, str. 241)