„Tko nije sa mnom, taj je protiv mene; tko sa mnom ne sabire, taj prosipa.“ (Matej 12,30)
Poluobraćeni muškarci i žene kršćani su s pola srca. Oni su drvo bez ploda. Od njih Krist uzalud traži rod; ne nalazi ništa drugo osim lišća. …
Kada bismo Kristu i sebi mogli služiti u isto vrijeme, veliko bi mnoštvo stupilo u redove onih koji putuju prema Nebu. Ali Isus ne traži takve sljedbenike. Njegovom djelu nisu potrebni takvi pripadnici.
Istinski Kristovi sljedbenici služe se svojim znanjem da i druge učine primateljima Njegove milosti. Pošto su svoje svjetiljke napunili svetim uljem, oni svjetlo nose onima koji su u tami. Takvi će radnici doživjeti da će se mnoge duše obratiti Gospodinu. Stalno će im se otkrivati nove istine i čim ih budu dobili, oni će ih nositi dalje.
Oni čiji su okovi grijeha razbijeni, koji su slomljena srca tražili Gospodina i koji su dobili odgovor na svoje zahtjeve za dobivanjem pravednosti, nikada neće biti hladni i malodušni. Oni znaju da trebaju učiniti svoj dio u djelu spašavanja duša. Oni su budni, mole se i rade na spašavanju duša. Oblikovani i promijenjeni Svetim Duhom, oni stječu širinu, dubinu i čvrstinu kršćanskog karaktera. Stječu trajnu duhovnu sreću. Hodajući Kristovim stopama, oni se izjednačuju s Njime u Njegovim planovima za žrtvovanje samoga sebe. Takvi kršćani nisu hladni i bezosjećajni. Njihovo je srce puno nesebične ljubavi prema grešnicima. Oni odbacuju sve svjetovne ambicije, svaku sebičnost. Veza s božanskim dubinama čini da postaju sve sličniji svojem Spasitelju. Oni se oduševljavaju Njegovim pobjedama; ispunjeni su Njegovom radošću. Iz dana u dan oni rastu do pune visine rasta muškaraca i žena u Kristu Isusu. …
Prema tome na koji način obavljamo djelo koje nam je Krist povjerio u Njegovoj odsutnosti, mi odlučujemo o svojoj budućoj sudbini. … Krist, Glava doma, otišao je pripremiti za nas stanove u nebeskom gradu. Mi čekamo na Njegov povratak. Dajmo Mu čast u Njegovoj odsutnosti vjerno obavljajući djelo koje nam je stavio u ruke. Mi se trebamo pripremiti za Njegov povratak čekajući, bdijući i radeći. (Signs of the Times, 9. srpnja 1902.)