Adventpress

Sabor adventista iz naših krajeva u Newboldu

Nemoguće je ostati ravnodušan na sve što nam se događa posljednjih nekoliko mjeseci. Od strašnih požara koji su poharali Australiju, poplava, do globalne pandemije virusa Covid-19 i potresa koji je zadesio građane Zagreba, a osjetio se i u susjednim državama. Društvene mreže su zatrpane objavama bogato popraćenih fotografijama i video prilozima koji ulijevaju strah, nepovjerenje, strepnju i nemir u sve nas. Raznorazne teorije zavjere, sumnje i upozorenja svakodnevno nas podsjećaju na zlo koje nas okružuje. Postali smo opterećeni slušanjem informativnih radijskih i televizijskih programa, prateći vijesti o novim žrtvama, broju zaraženih, jačini podrhtavanja tla, šteti nastaloj zbog vatrene stihije i ljudskim životima koje odnose sa sobom.

Bilo je nemoguće ne pomisliti na davno izrečena proročanstva i sigurna sam da smo se sjetili riječi iz Svetog pisma koje nas upozoravaju da će se pred sam Isusov dolazak dogoditi baš to što nam se događa. Ne sumnjam da smo s puno više straha i žudnje zavapili Bogu za pomoć, spasenje i mir. Pouzdano znamo da nam jedino spasenje dolazi od Onoga koji je prekrasno stvorio ovaj svijet, ovaj isti svijet koji, nažalost, danas izgleda kao mjesto zločina.

A onda su nas kao posljedica pandemije snašle restrikcije: zatvaranje škola, restorana, trgovačkih centara, tržnica, razna upozorenja o potrebnom prestanku druženja i društvenih okupljanja, samoizolaciji, zabrani nepotrebnog kretanja, zatvaranju državnih granica, karanteni i konačno policijskom satu i obustavi svih kretanja.

Tek kad čovjeku oduzmeš slobodu kretanja, ograničiš ga na kratak i ograničen izlazak iz kućnog pritvora isključivo zbog nabave osnovnih živežnih namirnica, lijekova ili posjeta liječniku, on počne shvaćati vrijednost i dragocjenost zdravlja i slobode. Mogućnosti koje imamo ne cijenimo sve do onog trenutka kad ih izgubimo. Najteže i najtužnije su mi subote. Posljednjih više od pet godina moja obitelj živi u Velikoj Britaniji.

Newbold College je mjesto na kojem se svake subote okupljaju vjernici u dvije crkve i u dva različita termina. Bogata duhovna trpeza nudi se svake subote svima koji su gladni i žedni nebeske hrane. Koliko mi samo nedostaje pjesma, zajedničko proslavljanje nebeskog Oca, zagrljaji ohrabrenja i ljubavi braće i sestara ujedinjenih u molitvi, i stisak ruke našeg pastora. Umjesto toga, danas imamo obvezno rastojanje od dva metra i mahanje rukom izdaleka u znak pozdrava, a bogoslužja u crkvi su strogo zabranjena.

A eto, samo prije nekoliko tjedana, početkom ožujka, bili smo počašćeni okupljanjem u crkvi na Newbold koledžu — svi mi koji živimo ovdje, a potječemo iz zemalja nekadašnje Jugoslavije, zajedno s našim gostima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Njemačke. Tom prigodom smo organizirali sabor. Govornici te subote bili su tajnik Jugoistočnoeuropske unije Želimir Stanić te predsjednik Adventističke crkve u Bosni i Hercegovini, pastor Božidar Mihajlović, koji su nas ohrabrili iz Božje riječi. Skupina mladih iz Stuttgarta, koja je tih dana doputovala u Veliku Britaniju s njihovim vođom odjela za mlade Mikijem Frančeskim, obogatila je poslijepodnevno bogoslužje izvedbom vrlo lijepih pjesama kojima su slavili Spasitelja. Vrijedne domaćice su zgotovile ukusna jela, salate i kolače koji su nam svima bili na okrepu i radost.

Danas se pitam: Kad će doći prilika da se opet okupimo oko Božje riječi? Hoće li uskoro prestati ovo zlo koje nas okružuje? Hoćemo li više cijeniti mogućnost i priliku za dolazak u naše mjesne crkve? Ovaj svijet je postao vrlo ružno mjesto za život i naša stremljenja su više nego ikada okrenuta prema nebeskom domu u kojem nikada više neće biti tuge, rastanaka, boli i straha.

Bog nam kroz Sveto pismo pruža odgovor, utjehu i nadu za najteže okolnosti u životu. Neka naš pogled i misli budu usmjereni prema Nebu, prema Isusu Kristu, Spasitelju svijeta. Budimo dio Njegovih ruku koje prenose istinu, ljubav i brigu svima koji su u potrebi. A do onog slavnog susreta na oblaku slave, neka nas sve milostivo dotakne naš Spasitelj svojim dodirom iscjeljenja, ljubavi i mira!

Elizabeta Brechelmacher Abramović

Podijeli