“Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te otada sjedi s desnu Božjeg prijestolja!” (Hebrejima 12,2)
Trebali bismo uvijek njegovati osjećaj zahvalnosti prema onima koji su nam ukazali naklonost u vrijeme potrebe. Ali ti osjećaji koji se tako spremno javljaju zbog ljubaznosti i nesebičnosti naših prijatelja, trebali bi se isto tako javiti kao odgovor na ljubav i suosjećanje našeg blagonaklonog nebeskog Prijatelja. … Otkrivenje Isusa Krista u tolikoj mjeri nadmašuje izraze prijateljstva naših najbližih i najdražih rođaka i prijatelja, da ovo potonje djeluje prazno i bezizražajno u usporedbi s prethodnim. Prirodno je da srce pokaže osjećaje najtoplije naklonosti prema onima koji su nešto učinili ili pretrpjeli radi nas.
Dopustite mi da vas povedem do prizora raspeća i pokažem vam Božjeg Sina koji umire umjesto vas. Zar prizor Kristovog križa neće probuditi u nama svaki osjećaj zahvalnosti? Zar neće odagnati hladnoću i ravnodušnost koje čine naša osjetila neosjetljivim prema velikoj žrtvi koja je prinesena za nas? …
Sotona, neprijatelj duša, neprestano pokušava svojim izumima i čarima otupiti osjetila i umrtviti osjećaj za ono što je za naše najveće dobro. U svim sitnim životnim pitanjima osjećaji se slobodno izražavaju, ali kad je riječ o vječnim stvarnostima, osjećaji su sputani, sapeti kao nekim čarobnim uzicama. …
Mnogo je onih koji trpe oskudicu i uz veliku žrtvu slijede smjer koji obećava određenu prednost u budućnosti. Oni se odriču sadašnje udobnosti radi nekog budućeg dobra podjednake vrijednosti, ali ovdje Isus predstavlja vječni život kao nagradu za poslušnost. A ako smo spremni žrtvovati tričarije ovozemaljske dobiti radi nekog budućeg dobra, koliko bi prije udobnost, zadovoljstvo i sadašnje ovozemaljske prednosti trebalo žrtvovati radi neusporedivog bogatstva i slave budućeg besmrtnog života. Ne dopustite da vam čari ovoga svijeta ukradu Božju naklonost i otvrdnu vaše srce prema vječnim stvarnostima. Gledajte na ono što se ne vidi. Pozovite Isusa u svoje srce. Ljubite Ga iz dna duše. (Letter 15a, 15. studenoga 1871., Edsonu i Emmi White; Edson je tada imao 22, a Emma 23 godine)