Suvremena psihobiološka istraživanja su već odavno dokazala da naše tijelo, osjećaji i način razmišljanja utječu jedni na druge i da se ne mogu odvojiti jedno od drugog. Bez obzira na to, mnogo ljudi je danas još uvijek uvjereno da njihovi stavovi prema životu nemaju nikakve veze s njihovim osjećajima ili zdravljem, te tako unaprijed uništavaju želju za sretnim i zdravim životom.
Već je mudri Salomon znao: “Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.” (Izreke 17,22) U drugom retku piše: “Mirno je srce život tijelu, a ljubomora je gnjilež u kostima.” (Izreke 14,30) Na kraju dodaje: “Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?” (Izreke 18,14) Mogli bismo misliti da je suvremena psihosomatska medicina u zakašnjenju tri tisuće godina. Ljudi su već u biblijsko vrijeme bili svjesni tajni koje mi tek trebamo ponovno otkriti. Samo tih nekoliko izreka dovoljno pokazuje da emocionalne smetnje mogu uzrokovati tjelesne bolesti i, naravno, da tjelesne patnje također mogu uzrokovati emocionalne poteškoće. Isto tako, negativan način razmišljanja dovest će do poremećenih osjećaja, a poremećeni osjećaji će otežati razmišljanje. Onaj tko je već prošao kroz tešku bolest, zna kako su u takvim prigodama živci loši i kako tada bilo kakva duševna aktivnost može biti zahtjevna. Depresivno raspoloženje utječe čak i na čovjekovu vjeru. Takvo raspoloženje može toliko paralizirati osobu da nije sposobna otvoriti Bibliju niti se moliti.
Uzimanje lijekova također može utjecati na naše osjećaje. Terapeut ili pastor čiji se rad temelji na psihosomatici će zato uvijek pitati svoje depresivne pacijente uzimaju li kakve lijekove za srce. Prijatelji mogu savjetovati takvim depresivnim osobama: “Saberi se. Uživaj u životu umjesto da hodaš okolo s takvim obješenim licem!” Međutim, tablete za srce će ih stalno iznova vraćati natrag u loše raspoloženje. U tom slučaju nikakvo podizanje raspoloženja ili dobronamjerne izreke ohrabrenja neće pomoći. Tek će promjena lijeka otključati vrata oslobođenju od depresije.
Na kraju jednog seminara o upravljanju u krizama, jedan sudionik me zamolio da posjetim bankara koji već nekoliko godina pati od jake depresije. Supruga i djeca su ga napustili i gotovo u isto vrijeme njegova banka mu je uručila otkaz. Bila su to dva udarca ispod pojasa s kojima se nije uspio nositi u svojem životu. Psihoterapija koju je primao nije mu pomogla, kao ni antidepresivi koje je uzimao. Zato su to kršćani htjeli “istjerati molitvom”. Kad je i dalje bio obuzet svojim mračnim raspoloženjem, oni su smatrali da je opsjednut vragom, što ga je, naravno, još više gurnulo u emocionalni ponor.
Nakon što mi je izlio svoje jade, ohrabrio sam ga da svaki dan malo hoda i postupno produžuje put. Depresivne osobe očajnički trebaju tjelesnu aktivnost, jer su sklone ne napuštati svoja četiri zida.
Nakon tri tjedna čovjek me potražio u mojem uredu. Potpuno se promijenio i lice mu je sjalo. “Poslušao sam vaš savjet”, rekao je. “Naravno, nije mi bilo lako. Ali znate što? Svakim danom se osjećam sve bolje i već nekoliko dana nisam u depresiji.”
Ovaj čovjek je iskusio koliko tjelesna aktivnost može blagotvorno utjecati na osjećaje. Kasnije ćemo saznati zašto je to tako.
Dakle, tijelo, osjećaji i misli ne mogu biti odvojeni jedno od drugog. Oni tvore cjelinu. U tome se slažu liječnici i terapeuti čiji se rad temelji na poznavanju psihosomatike. Tko želi živjeti sretno, mora naučiti razmišljati holistički ili cjelovito.
Razmislite koje su od vaših tjelesnih poteškoća mogle nastati zbog emocionalnog stresa i zašto. Dobro pazite da odmah ne optužite svoje bližnje (“Stalno prigovaranje moje žene sjelo mi je na želudac…”; “Boli me glava zbog neljubaznosti mojega muža…”). Optužbe ne pomažu pronaći djelotvorna rješenja i smanjiti emocionalni stres. Naprotiv, one potiču agresiju te u samom početku uništavaju vašu želju za sretnim i zdravim životom.
Siegfried Wittwer
(tekst je uzet iz knjige Naučite živjeti sretnije)