“Baš se tim očitova milost Božja u svojoj spasiteljskoj snazi za sve ljude.” (Titu 2,11)
Pokazavši neposlušnost prema Božjim zapovijedima, ljudi su pali pod prokletstvo Njegovog Zakona. Taj pad je zahtijevao da se za dobro grešnika pokaže Božja milost. Mi nikada ne bismo saznali značenje ove riječi “milost” da nismo pali. Bog voli bezgrešne anđele koji Mu služe, koji su poslušni svim Njegovim zapovijedima, ali im ne pruža svoju milost. Ta nebeska bića ništa ne znaju o milosti; ona im nikada nije ni bila potrebna jer nikada nisu sagriješili. Milost je Božja osobina pokazana nedostojnim ljudskim bićima. Mi je nismo tražili, ali je ona bila poslana da potraži nas. Bog želi izliti svoju milost na svakoga koji gladuje za njom. On svakome od nas objavljuje uvjete pod kojima možemo dobiti milost ne zato što smo je dostojni, već upravo zato što smo je tako potpuno nedostojni. Naša potreba je ujedno i kvalifikacija koja nam daje sigurnost da ćemo primiti taj dar.
Međutim, Bog se ne služi svojom milošću tako da ona obesnaži Njegov Zakon ili ga zamijeni. … Božja milost i Zakon Njegovog kraljevstva u savršenom su skladu; oni idu ruku pod ruku. Njegova milost omogućuje nam da Mu se približimo vjerom. Primajući je, dopuštajući joj da djeluje u našem životu, mi svjedočimo da je Zakon i dalje na snazi; mi uzdižemo Zakon i činimo ga slavnim oživotvorujući njegova načela silom Kristove milosti; pokazujući od sveg srca čistu poslušnost prema Božjem zakonu, mi svjedočimo pred nebeskim svemirom i pred palim svijetom, koji je obesnažio Božji zakon, o sili otkupljenja.
Bog nas ne voli zato što smo mi prvi zavoljeli Njega, već “dok smo još bili grešnici” (Rimljanima 5,8), Krist je umro za nas stvarajući potpune i obilne uvjete za naše otkupljenje. Iako smo svojom neposlušnošću zaslužili Božje nezadovoljstvo i osudu, On nas nije odbacio; nije nas ostavio da se svojom ograničenom snagom borimo protiv neprijateljske sile. Nebeski anđeli vojuju naše bitke umjesto nas; i surađujući s njima, mi možemo izići kao pobjednici nad silama zla. Oslanjajući se na Krista kao svojeg Spasitelja, “u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio” (Rimljanima 8,37). (RH, 15. rujna 1896.)