Jutarnji stih

Savao postaje Pavao, apostol pogana

“On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ ‘Tko si ti, Gospodine?’ upita Savao. ‘Ja sam — onaj će na to — Isus koga ti progoniš.’” (Djela 9,4.5)
Savao se školovao kod najobrazovanijih učitelja onog doba. Učio je kod Gamaliela. Savao je bio rabin i državnik. Bio je član Velikoga vijeća, vrlo revan u suzbijanju kršćanstva. Imao je određenu ulogu u kamenovanju Stjepana, a dalje o njemu čitamo: “Savao pak pustošio Crkvu; idući iz kuće u kuću izvlačio je iz njih ljude i žene te ih predavao u tamnicu.” (Djela 8,3) Međutim, bio je zaustavljen u svojem poslu progonitelja. Dok je putovao u Damask u namjeri da uhvati svakog kršćanina kojega bi tamo našao, “iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’” (Djela 9,3.4) … Obraćeni Savao prozvan je Pavao. Pridružio se učenicima i postao jedan od vođa apostola. (Manuscript 95, 1899.) Iako su apostoli često stradali u sukobu sa zlim ljudima i silama tame, oni su ipak nastavljali borbu imajući pred sobom kao jedinu mogućnost pobjedu ili smrt u nastojanju da pobijede. Na svojem tijelu koje je bilo u modricama, ranama i posjekotinama zadobivenim radi Isusa, oni su nosili dokaz Kristovog raspeća, dokaz da su dionici Njegovih patnji. Samo njihovo izbavljenje i opstanak usred brojnih teškoća i kušnji svjedočilo je da Isus živi, a zahvaljujući Njegovoj sili, i oni su živjeli. (Manuscript 58, 1900.) Vjernog i pravednog Stjepana kamenovali su na smrt Kristovi neprijatelji. Dopuštanje zlim ljudima da na taj način likuju, sigurno nije izgledalo kao nešto čime bi Bog mogao ojačati svoje djelo na Zemlji. Ali upravo u toj prigodi Pavao se obratio, a preko njegovih riječi tisuće su privedene svjetlu Evanđelja. (Letter 10, 1879.) Muškarci i žene koji su izabrani za Božje djelo, trebaju biti vjerni i pošteni, radnici koje Bog može poučavati, spremni da primijene ono što su primili, da bez oklijevanja objave Božju volju ukazujući na bolji put svima s kojima dolaze u dodir. Novi muškarci i žene u Kristu rođeni su za sukob, naporan rad i trud, rođeni da se uključe u dobru borbu vjere. Njima na dohvat ruke stoji sila kojom mogu zadobiti pobjedu u svakom pothvatu, sila koja će ih osposobiti da nadmoćno svladavaju teškoće na koje nailaze. (Letter 150, 1900.)


Komentiraj