“Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Matej 5,48)
Bog zahtijeva moralno savršenstvo u svemu. Onima kojima su dani svjetlo i mogućnosti, cilj bi kao Božjih upravitelja trebao biti savršenstvo i nikada, ali baš nikada, ne spuštati mjerila pravičnosti kako bi se usuglasili s naslijeđenim i stečenim težnjama i pogriješili. Krist je na sebe uzeo našu ljudsku narav i živio našim životom pokazavši nam da možemo biti poput Njega tako što ćemo uzeti udjela u božanskoj naravi. Možemo biti sveti kao što je Krist bio svet u ljudskoj naravi. Zašto onda postoji toliko loših karaktera na svijetu? To je stoga što ne smatraju da su njihovi zli putovi i grub, neučtiv govor posljedica nesvetog srca. …
Miomiris ljubavi prema bližnjima otkriva našu ljubav prema Bogu. Strpljenje u službi drugima donosi mir našoj duši. Zahvaljujući poniznim, marljivim, vjernim radnicima, uzdiže se dobrobit Izraela. Bog podupire i osnažuje one koji su voljni prihvatiti Kristov put. …
Sve ispravne novine i poboljšanja imaju svoje izvorište u Onome koji je divan u savjetovanju i izvrstan u radu. Što god činili, koji god posao radili, Bog nas želi usavršiti i oplemeniti. On želi upravljati čovjekovim umom da bi čovjek mogao obaviti savršeno djelo.
Nježni dodir liječnikove ruke, njegova moć nad živcima i mišićima, njegovo poznavanje delikatnosti našeg organizma, pokazuju mudrost božanske sile koju valja koristiti za dobrobit napaćenog čovječanstva. Vještina kojom stolar koristi čekić i snaga kojom kovač izrađuje prsten nakovnja, dolaze od Boga. On je ljudima povjerio moći i očekuje da će od Njega tražiti savjet. Otuda oni mogu upotrebljavati svoje darove s nepogrešivom spretnošću svjedočeći na slavu Boga da su radnici koji rade zajedno s Njim. Zato pročišćavaju svoju dušu posvećenjem Duha u istini. U njihovom iskustvu ispunjavaju se Kristove riječi da će čistoga srca vidjeti Boga (vidi Matej 5,8).
Svi trebaju znati da njihov rad vodi k veličanstvenom svršetku. Božje su sve grane Djela i oni koji ga obavljaju savjesno i bez pogrešaka predstavljaju Božje savršenstvo. (Letter 9, 24. siječnja 1899., svima koji se nalaze na važnim položajima u Generalnoj konferenciji)