“Ta na to ste i pozvani, jer je i trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.” (1. Petrova 2,21)
Oni koji izgovaraju riječi nevjerovanja, njegovat će slabo oduševljenje kada je nebo vedro i kada su prilike ohrabrujuće; ali kada borba postane teška, kada se nadamo iako sve izgleda nemoguće i kada iznosimo svoje molbe pred prijestolje milosti kroz duboku tamu, tada će oni koji ne vjeruju govoriti o dobroj kanaanskoj zemlji, ali će istaknuti opasnosti s kojima se trebaju suočiti. Usmjerit će pozornost na snažne zidove i divove na koje ćemo naići dok se budu trebale čuti riječi vjernog Kaleba: “Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko.” (Brojevi 14,7.8)
Sada su potrebni hrabri ljudi; ljudi koji će sve staviti na kocku radi istine; pojedinci koji će biti trijezni, a ne sumorni i svladani beznađem; osobe koje će bdjeti u molitvi i čije će se molitve sjediniti sa živom, aktivnom vjerom. Možemo biti vedri, čak i radosni. Čak i u kušnji naše riječi trebaju odisati vjerom, nadom i hrabrošću. Ne treba dopuštati nikakvu lakoumnost i nepristojnost; nikakve proste šale ne trebaju silaziti s naših usana, jer sve to pruža Sotoni veliku prednost. Mi živimo u svečanom času suda kada trebamo ispitivati svoje duše, priznati svoje pogreške, pokajati se za svoje grijehe i moliti jedni za druge Kristu da budemo iscijeljeni.
Ako smo obraćeni, ne trebamo više predstavljati Sotonu svojim izopačenim, nepravednim karakterom, već se karakterom, riječima i djelima trebamo uskladiti sa savršenim Uzorom koji nam je Krist dao svojim životom. Ako ne budemo slijedili ovaj primjer, zli postupci odvest će nas u Sotoninu zamku. Ne možemo si dopustiti da se igramo s kušačem — ustrajavati u jednoj pogrešnoj navici, njegovati jedan omiljeni grijeh. Ako priznamo i ostavimo svoje grijehe, ako dođemo Isusu kajući se ponizne duše, priznajući svoju nesposobnost da uklonimo jednu mrlju grijeha, oslanjajući se potpuno na zasluge raspetog Spasitelja, možemo očekivati da ćemo primiti oprost jer je Njegova Riječ dana kao obećanje. On je rekao da će oprostiti naše prijestupe i izbrisati naše grijehe. Razmišljajmo o Isusovoj neusporedivoj ljubavi i suosjećanju, a ne o našoj bezvrijednosti i grešnosti. (Review and Herald, 13. svibnja 1884.)
Za razmišljanje: Postoji li u mojem životu nešto što me sprečava da potpuno slijedim Krista?
Preporučujemo:
