„A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.“ (Hebrejima 11,6)
Ova dva brata, Kajin i Abel, predstavljaju cijeli ljudski rod. Kao što su njih dvojica bila stavljena na ispit poslušnosti, na isti će način biti iskušani svi ljudi. Abel je izdržao božanski ispit. On je pokazao zlato pravednog karaktera, načela istinske pobožnosti. Međutim, Kajinova vjera nije imala dobar temelj; ona je počivala na ljudskim zaslugama. On je donio Gospodinu ono prema čemu je pokazivao osobne sklonosti – plodove zemlje koju je obrađivao svojim trudom; on je prikazao svoju žrtvu kao izraz naklonosti prema Bogu i očekivao da će dobiti božansko odobravanje. On je poslušao i sagradio žrtvenik, poslušao je i prinio žrtvu, ali je to bila samo djelomična poslušnost. Najvažniji dio, priznanje potrebe za Otkupiteljem, on je izostavio. …
Obojica su bila grešnici i obojica su priznala Božji zahtjev da bude predmet obožavanja. Po izvanjskom izgledu, njihova je vjera bila ista do određene točke u vremenu, ali nam biblijska povijest pokazuje da se upravo tu moglo vidjeti koliko je velika razlika između ove dvojice. Ova razlika izrazila se u poslušnosti jednoga i u neposlušnosti drugoga.
Apostol kaže da je Abel prinio Bogu savršeniju žrtvu od Kajina. Abel je shvatio uzvišeno načelo otkupljenja. Vidio je sebe kao grešnika, vidio je grijeh i njegovu kaznu, smrt, kako stoji između njega i zajedništva s Bogom. On je prinio zaklanu žrtvu, žrtvovani život priznajući time zahtjeve prekršenog Zakona. Preko prolivene krvi gledao je unaprijed na buduću Žrtvu, na Krista koji umire na križu na Golgoti i uzdajući se u pomirenje koje će tamo biti ostvareno, dobio je svjedočanstvo da je pravedan i da je njegova žrtva prihvaćena.
Kako je Abel tako dobro poznavao plan spasenja? Adam je poučavao svoju djecu i svoje unuke. … Kada je sagriješio, obuzeo ga je užas. Njime je zavladao strah; stid i kajanje mučili su njegovu dušu. U tom stanju uma poželio je biti što dalje od Božje prisutnosti, iako se tako rado sretao s Njim u svojem edenskom domu. Međutim, Gospodin je slijedio ovog savješću progonjenog čovjeka i dok je osudio grijeh za koji je Adam bio kriv, uputio mu je riječi milostivog obećanja. (Signs od the Times, 22. prosinca 1886.)