“Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Ta zašto ne dolazi ozdravljenje kćeri naroda mojega?” (Jeremija 8,22)
Sveto pismo kaže da se “uvijek treba moliti Bogu i nikada ne klonuti” (Luka 18,1); a ako je ikada vrijeme u koje osjećamo potrebu za molitvom, to je onda kad snaga ponestaje i kad se čini da život izmiče izvan našeg dometa. Oni koji su zdravi često zaboravljaju divna djela Božje milosti koju dobivaju u neprekinutom lancu; dan za danom, godinu za godinom ne odaju izraz priznanja i hvale Bogu za Njegova dobra. Ali kad dođe bolest, oni se sjete Boga. Kad ljudska snaga posustaje, ljudi osjećaju potrebu za božanskom pomoći. A naš se milostivi Bog nikada ne odvraća od duše koja iskreno traži Njegovu pomoć. On je naš zaklon u bolesti kao i u zdravlju. …
A Krist je danas isti sažaljivi i milostivi Liječnik, kao što je bio tijekom svoje zemaljske službe. U Njemu je ljekoviti balzam za svaku bolest, obnoviteljska sila za svaku nemoć. Njegovi se današnji učenici trebaju isto tako usrdno moliti za bolesne kao što su to činili učenici u ono vrijeme. Ljudi će ozdravljati; jer “molitva vjere pomoći će bolesniku”. Mi imamo silu Duha Svetoga, blaženu sigurnost vjere koja se može osloniti na Božja obećanja. Gospodnje je obećanje: “Na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Marko 16,18) isto onako pouzdano kao i u dane apostola. Ono pokazuje prednost Božje djece, i naša se vjera treba držati svega onoga što ono obuhvaća. Kristovi sluge protočnici su Njegova djelovanja, i On želi preko njih izlijevati svoju silu izlječenja. Naša je zadaća da na rukama svoje vjere prinesemo Bogu bolesne i napaćene. Mi ih trebamo učiti da vjeruju u velikog Liječnika. Spasitelj očekuje da hrabrimo bolesne, one koji su bez nade, koji su opterećeni patnjama, i pozovemo ih da se oslone na Njegovu silu. …
Ali samo ako živimo u poslušnosti Njegovoj Riječi, mi možemo očekivati ispunjenje Njegovih obećanja. Psalmist kaže: “Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.” (Psalam 66,18) Ako prema Njemu pokažemo samo djelomičnu i polovičnu poslušnost, nećemo doživjeti ispunjenje Njegovih obećanja.
U Božjoj riječi imamo upute u vezi s posebnom molitvom za ozdravljenje bolesnika. Iznošenje takve molitve čin je najsvečanije naravi, čin kojemu ne bismo trebali pristupiti bez ozbiljnog razmišljanja. (Služba liječenja, str. 137,138)
Za daljnje razmišljanje: Trebam li se moliti Bogu za one koji su se razboljeli ugađajući sebi? Hoće li obnovljeno zdravlje promijeniti njihovo ponašanje?