“Uzaći u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.” (Izaija 14,14)
Ali bio je jedan koji je odlučio zloupotrijebiti ovu slobodu (volje). Grijeh se pojavio u onome koji je do Krista bio najviše poštovan od Boga i najveći u moći i sjaju među stanovnicima Neba. Prije svog pada Lucifer je bio prvi među kerubinima zaštitnicima, svet i neokaljan. “Ovako govori Jahve Gospod: ‘Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun si mudrosti i čudesno lijep. … Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina.’” (Ezekiel 28,12.15)
Lucifer je mogao sačuvati Božju naklonost, voljen i poštovan od čitavog nebeskog mnoštva, koristeći svoje plemenite moći da bude na blagoslov drugima i na proslavu svom Stvoritelju. Ali prorok kaže: “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga.” (Ezekiel 28,17) Malo–pomalo Lucifer je popuštao želji za samouzvišenjem. … Namjesto da uzdigne Boga iznad svega u osjećajima i odanosti Njegovih stvorenja, Lucifer je nastojao njihovu službu i štovanje pridobiti za sebe. Želeći čast koju je beskonačni Otac dao svome Sinu, ovaj je anđeoski knez težio za vlašću na koju je samo Krist imao pravo.
Čitavo se Nebo radovalo što može zračiti Stvoriteljevim sjajem i dati Bogu hvalu. Dokle god je Bog bio tako štovan, sve je bilo prožeto mirom i radošću. Ali sada je jedan ton kvario nebesku harmoniju. Služenje sebi i uzvisivanje samoga sebe, suprotno Stvoriteljevom planu, probudilo je nagovještaje zla u umovima onih kojima je na prvom mjestu bilo proslavljanje Boga.
Nebeska vijeća preklinjala su Lucifera. Božji ga je Sin uputio na Stvoriteljevu veličinu, dobrotu i pravdu te na svetu, nepromjenjivu narav Njegovog Zakona. Sâm Bog je uspostavio nebeski red; odstupanjem od njega Lucifer bi prezreo svog Stvoritelja i na sebe navukao propast. Ali upozorenje izgovoreno u neizmjernoj ljubavi i milosrđu, samo je izazvalo duh otpora. Lucifer je dopustio da njime ovlada ljubomora prema Kristu pa je postajao sve odlučniji. (Veliki sukob, str. 390,391)