Sedam kratkih godina

“Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se učinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.” (Postanak 29,20)
“Ali kako je njegov dolazak bio različit od Abrahamova poslanika prije gotovo stotinu godina! Sluga je došao s pratiocima koji su jahali na devama, i s bogatim darovima u zlatu i srebru, a sin je bio usamljeni putnik ranjavih nogu, bez imetka, osim osobne prtljage. Kao i Abrahamov sluga, Jakov je zastao pokraj izvora i tu je susreo Rahelu, Labanovu mlađu kćer. Sada je Jakov bio taj koji se ponudio da ukloni kamen s izvora i napoji stada. Kad je obznanio svoje podrijetlo, Laban ga je dobrodošlicom pozvao u svoj dom. Premda je došao bez pratnje i imetka, za nekoliko tjedana pokazao je svoju marljivost i vještinu i pozvan je da ostane. Dogovoreno je da za Rahelinu ruku služi Labanu sedam godina. U stara vremena običaj je zahtijevao da mladenac, prije nego što se potvrde zaruke, ocu buduće žene plati novčani iznos ili isti iznos u imetku, ovisno o okolnostima. To se smatralo zaštitom bračne veze. … Međutim, postojalo je i pravilo za one koji nisu imali čime platiti za ženu. Njima se dopuštalo da rade kod oca čiju su kćer voljeli, a dužina se vremena određivala prema vrijednosti miraza. Ako je prosac bio vjeran u poslu i pokazao se vrijedan u drugim područjima života, dobivao je kćer za ženu, a miraz je otac obično davao prigodom vjenčanja. … Stari je običaj, premda se nekad zloupotrebljavao, kao u Labanovom slučaju, donosio dobre rezultate. Zahtjev da prosac služi da bi dobio zaručnicu sprečavao je nepromišljene brakove, a bilo je i prilike da se provjeri dubina njegovih osjećaja kao i sposobnost da se brine za obitelj. Mnoga su zla nastala u naše vrijeme jer se radi upravo suprotno. Čest je slučaj da se osobe prije braka imaju malo prilike upoznati s navikama i sklonostima jedno drugoga, a s obzirom na današnji način života, oni su stranci kad se njihov život ujedini pred oltarom. Mnogi shvate, ali prekasno, da nisu prilagođeni jedno drugome i doživotna nesreća rezultat je njihove zajednice.” (Patrijarsi i proroci, str. 150,151)