Krscanska psihologija

Sedam pouka što sam ih naučila prolazeći kroz krizu

Srčana kap! Ništa me nije moglo iznenaditi više! Moj suprug, Jan, nije imao nijedan od rizičnih faktora. Bio je odličnog zdravlja, mršav, s normalnim krvnim tlakom i niskom razinom kolesterola. Nikada nije pušio, svakodnevno je vježbao, trošio hranu s malo masti, uglavnom vegeterijansku — i imao samo 59 godina. Međutim, zbog urođene deformacije srca, neregularnog kucanja srca i nedovoljne količine lijekova protiv zgrušavanja stvorio se ugrušak i mozak je stradao.

Ako je dio mozga lišen krvi koja donosi kisik i hranjive tvari u kratkom, ali bitnom vremenskom razdoblju, to područje mozga prestaje normalno raditi i postoji opasnost od odumiranja.

Rečeno mi je da je oštećenje ozbiljno i da ima malo nade. Janova je lijeva strana bila posve oduzeta. Imao je teškoće s orijentacijom u prostoru i s analitičkim razmišljanjem. Ispitivanje je pokazalo da je ugrušak zatvorio desnu srednju cerebralnu arteriju, slabeći dotok krvi u glavu i dio mozga.

Liječnici su se bojali trajnog oštećenja. Upravo zato su i bili zapanjeni i zadovoljni kad se Jan počeo oporavljati. Njegov zdravi način života svakako je pridonio oporavku, ali kardiolog je ipak teško mogao vjerovati u ovakav obrat. Neurolog je upotijebio riječ “sretan” dok je objašnjavao kako se ugrušak brzo raspao, a radiolog je rekao: “Ljudski mozak ima nevjerojatan potencijal, ali ovo je sigurno bio Božji čin.” Ja to nazivam čudom.

Unatoč nekim gubicima, kad se usredotočim na ono što Jan ima, a ne na ono što nema, ja osjećam mir. I kroz ovo iskustvo ja sam sazrela. Uhvatila sam se ukoštac s onim što je istinski važno u životu.

Prije srčanog udara Jan i ja smo bili osobe s dvije profesionalne orijentacije, svatko s vlastitom profesionalnom karijerom, organizacijama, dnevnim radioprogramima, seminarima, spisateljskim projektima. Njegovo je područje djelovanja bilo zdravlje, a moje obitelj.

Onda se 8. veljače 1996. godine u 7.20 poslijepodne, stranica nenadano i nepovratno okrenula, i počelo je novo poglavlje u našem životu — poglavlje koje bih voljela preskočiti.

“Gospodine,” molila sam se, “nisam li ja mogla naučiti ove pouke na opušteniji, lakši način? Nije li postojala neka dobra knjiga koju sam mogla pročitati ili propovijed koju sam mogla saslušati?” A Božji je odgovor bio: “Dosta ti je moja blagodat.”

Nadam se da nitko neće biti prisiljen hodati istim putem kao i mi, ali ako vas stigne neka kriza, vas ili nekoga koga poznajete, nadam se da će vam pouke o životu, ljubavi i odnosu koje sam ja naučila dati perspektivu i hrabrost.

1. pouka: Ništa nije zauvijek
Kad ste mladi i počinjete hodati životnim putem zajedno s osobom koju ste izabrali, vi imate neke zamisli o tome što je vaša uloga. Ja nikada nisam mislila da ću postati glavom naše kuće, da ću donositi odluke, biti odgovorna za plaćanje kućnih računa, brinuti se za kuću, dvorište i auto, planirati svakodnevne aktivnosti i odmore. To je bila Janova odogovornost. Ja sam bila dio svega toga, ali sam ovisila o njemu da on to obavi i da sve teče kako treba.

Sada su se naše uloge promijenile. Mi i dalje radimo zajedno, ali moj ranjeni partner me treba da ponesem veći teret. To je u redu, jer vjerujem da ništa nije zauvijek. Vjerujem da ću jednog dana vidjeti ispunjenje Božjeg obećanja iz Otkrivenja 21, 5: “Evo sve činim novo.”

2. pouka: Odnos je važniji nego produktivnost
Bilo bi lijepo kad bi Jan mogao voziti auto, bicikl, plivati ili hodati bez hramanja. Bilo bi lijepo kad bih ja mogla pisati radioscenarije i članke jednako brzo kao i prije no što sam počela nositi teret za dvoje. Bilo bi to lijepo, ali to nije presudno.

Ono što je važno jest naša ljubav, naš odnos. Mi sada sve radimo zajedno, budući da me on treba da ga odvedeni gdje treba ići kako bi obavio posao. Jedna prednost je da mi imamo više vremena za razgovor, i naš brak nikada nije bio snažniji.

3. pouka: Vi možete preživjeti krizu, i možete se prilagoditi velikim promjenama
Nekad sam razmišljala: znam što bih učinila ako bi se što strašno dogodilo Janu. Ali sada znam. Ja mogu preživjeti. Ja se mogu prilagoditi promjenama.

Promjene nikada nisu lake, ali postoji osjećaj uzbuđenja u suočavanju nepoznatim, donošenju odluka i doživljavanju novih iskustava. Ustvari, promjena uloga je vjerojatno bilo lakše za mene nego za Jana. Vidjela sam bol u njegovim očima kad nije mogao pomoći nositi moje terete i odgovornosti, kao što je običavao. Ali takav je život. Sada je njegova dužnost da bude više moja emocionalna nego financijska ili fizička potpora. Promjena je vjerojatno dobra za nas oboje.

4. pouka: Ne odlazite živjeti
Današnji dan je sve što svatko od nas ima. Mi ne znamo što donosi sutra. Tako mi je drago što nikada nisam rekla: “Uradimo to sutra.” Ne, mi nemamo za čime žaliti. Ne postoji ništa čega se ja mogu sjetiti što smo željeli, ali nismo učinili prije srčanog udara. I mi nastavljamo živjeti puninu života svakog dana.

5. pouka: Nastavite sanjati
Bez snova, život nije vrijedan življenja. Naši su se promijenili da bi odgovarali stvarnosti naših trenutačnih okolnosti, ali to su i dalje snovi. Snovi održavaju nadu. A nada je dobrodošao drug u teškim trenucima.

6. pouka: U molitvi se krije nevjerojatna sila
Nakon nekoliko minuta od Janovog srčanog udara diljem svijeta je organiziran lanac molitve za njega. Pitam se je li prizor na Nebu sličio onome kakav je opisan u knjizi o Jobu. Je li Bog rekao Sotoni: “Nisi li zapazio slugu moga Jana? Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla?”

“Kožu za kožu”, odgovorio je Sotona. “Sve što čovjek ima dat će za život. Ali pruži ruku, dotakni se kosti njegove i mesa: u lice će te prokleti!”

Gospodin je rekao Sotoni: “Neka ti bude! U tvojoj je ruci; život mu sačuvaj!” (Job 2)

I tako je dobri čovjek doživio srčani udar. Ali mnogi ljudi na Zemlji su se podigli moleći Boga da izliječi Jana. I Bog je, čuvši njihove molitve, odlučio slomiti silu zla koja vlada na ovoj Zemlji i učiniti čudo. Sotona nije mogao prigovoriti. Kad se Božji narod moli, Sotona je bespomoćan.

7. pouka: Bog je dobar
Premda krize i bol mogu zamagliti naš pogled, Bog je s nama i Njegova nam Riječ nudi utjehu i ohrabrenje.

U naše vrijeme boli i gubitka ja sam našla nadu u Tužaljkama 3,22-26: “Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! Jahve je dio moj, veli mi duša, i zato se u nj pouzdajem. Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u mini čekati spasenje Jahvino!”

Epilog:
Jan Kuzma se nastavio oporavljati i nedavno je ponovno položio vozački ispit da bi obnovio vozačku dozvolu.

Kay Kuzma

(preuzeto iz časopisa Pregled 4/1997, Zagreb)

Podijeli