Bjelovarski crkveni okrug imao je čast biti prvi u kojem su Marina i Marko Zeko održali seminar za brak i obitelj, otkad su 2024. godine odabrani za voditelje konferencijskog Odjela za brak i obitelj. Seminar se održao 8. i 9. ožujka 2024. u mjesnoj crkvi Križevci u koju su, zbog njezinog središnjeg mjesta u okrugu, najlakše mogli doći i vjernici drugih okružnih mjesnih crkava: Drašković, Koprivnica i Bjelovar.
Marko Zeko posljednjih pet godina služi kao pastor mjesne crkve u Splitu, a prije toga je služio u riječkom i varaždinskom crkvenom okrugu, te je također jedan od prvih pastora u Hrvatskoj koji su završili magistarski studij teologije na Sveučilištu Friedensau, a bliži se i kraju magistarskog studija leadershipa na Sveučilištu Andrews. Njegova supruga Marina Zeko, magistra socijalnog rada, ima opsežno iskustvo u radu s obiteljima i mladima koji trebaju pomoć, te posljednjih pet godina služi kao socijalna radnica u splitskom Centru za pružanje usluga u zajednici. Ima veliko znanje i vještine u području psihologije, koje je spremno prilagodila i podijelila s nama. Marko i Marina nisu tom seminaru pristupili samo sa stručne strane, već i s osobne i obiteljske, iskreno govoreći o događajima koji su oblikovali njihov život i pristup odnosima.
Upravo na tu iskrenost i autentičnost bili smo usmjereni već prve večeri u petak, kad smo dobili zadatak da svatko za sebe napiše predmete, proizvode, izgled doma, biljke, obiteljske tradicije, vjerske navike, mjesto rođenja, jela, mjesta, priče i članove obitelji koji su obilježili naše djetinjstvo. Naučili smo također kako činjenica da dolazimo iz izrazito pobožne obitelji ne znači da nismo imali nikakvih problema ili trauma, bile one odnosne, zdravstvene, financijske ili druge naravi. Isto tako, saznali smo da trauma ne mora biti samo neki događaj, već i propuštena prilika — ono što je moglo biti, a nije se dogodilo. Važno je osvijestiti da su takva iskustva ostavila utjecaj na naš život: naše tijelo je to zapamtilo te nešto slično u budućnosti može postati okidač za pretjeranu reakciju — bilo da je to borba, bijeg, smrzavanje ili pasivno odobravanje.
Bliski odnosi u braku i obitelji ostvaruju se jedino ako smo potpuno otvoreni i ne skrivamo svoje rane od naših bližnjih. Marko je podijelio slučaj gdje se s jednim članom obitelji u nekoliko minuta sjećanja na jednu traumu zbližio više nego proteklih desetljeća. Podsjetili smo se na to da se Isus nakon uskrsnuća pojavio pred učenicima ne skrivajući svoje rane, kao i da su Adam i Eva isprva bili goli i nisu osjećali sram. Kad je došlo do pada u grijeh, pojavio se sram, ali Bog je odmah krenuo u postupak obnove čovjekovog dostojanstva. On nije pristupio ljudima samo kao krivcima, već i kao žrtvama prijevare. U svjetlu toga, bitno je da budemo suosjećajni ne samo prema drugima, već i prema samima sebi: da priznamo ne samo štetu nanesenu drugima, već i nama samima, kao i da opraštamo ne samo drugima, već i samima sebi. Pročitavši Isusovu zapovijed da ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe (Matej 22,39), Marko i Marina su nas podsjetili da ne možemo istinski voljeti druge ako preziremo sebe, te ćemo svoj odnos prema sebi svjesno ili nesvjesno preslikavati na druge. “Samoprijezir je grijeh,” naglasili su, “a preskupo smo plaćeni da bismo se prezirali.”
Takav istodobno iskren i ljubazan odnos prema sebi i drugima pomoći će nam da razvijemo veće emocionalne kapacitete. Neki vjernici su na tom seminaru uvidjeli da osjećaju kako je taj kapacitet već krenuo rasti uslijed novih spoznaja, jer se oslobađamo potrebe predstavljati se u boljem svjetlu nego što jesmo. “Prečesto govorimo o nečemu što je savršeno, a ne odražava stvarnost”, rekao je jedan od prisutnih vjernika ugodno iznenađen seminarom. Autentičan pristup na koji smo pozvani pomaže nam da imamo istinske odnose, umjesto da igramo uloge, a tek iz iskrenog odnosa može doći do rasta i usavršavanja. Isto tako, iznova su nas podsjetili da je najvažnije iskusiti popravak odnosa, odnosno milost. Ako se pretvaramo da je s nama sve u redu, nikada nećemo iskusiti milost koja je potrebna nama grešnim ljudima i kojom jedino možemo ostvariti rast.
Shvatili smo da “nema uspješnih i neuspješnih odnosa, već odnosa u kojima su ljudi povezani i onih u kojima nisu”. Povezani odnosi su i dalje nesavršeni, ali isto tako i iskreni, gdje su ljudi u doticaju sa samima sobom i s drugima te spremni oprostiti, i ljubazni jedan prema drugome kao i prema sebi. Podsjetili smo se i na činjenicu da zbog teoloških spoznaja kojima smo blagoslovljeni postoji opasnost skrivanja iza intelektualnog, dok zanemarujemo emocionalni razvoj bez kojeg nema zdravih, cjelovitih i iskrenih odnosa između supružnika, roditelja i djece. Tijekom Markove propovijedi u subotu ujutro pročitali smo i redak: “Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena” (Izaija 25,6), čiji smo predokus iskusili u lijepom druženju uz izvrstan zajednički ručak nakon obilja duhovne hrane.
Vjerujemo da su ta dva predavanja u petak i četiri predavanja u subotu tek početak našeg rasta i probijanja zidova koji sputavaju puninu odnosa koje možemo imati. Oduševljeni takvim pristupom, neki vjernici su rekli da bi to trebali čuti ne samo roditelji i bračni parovi, već i mladi koji tek trebaju ući u brak. Drugim crkvama možemo poručiti: ne propustite priliku ugostiti Marka i Marinu. U kakvim se god prilikama i odnosima nalazili, steći ćete spoznaje i iskustvo koje će vam opipljivo pomoći. Načela iznesena na tom seminaru ne ostaju samo na teoriji, već praktično mijenjaju naš odnos prema sebi i drugima te imaju nevjerojatan potencijal unijeti iscjeljenje i novi život u naše odnose, ali i promijeniti sliku Boga koji je daleko ljubazniji i suosjećajniji nego što Ga obično doživljavamo, te tim osobinama želi natopiti i naše međusobne odnose, pogotovo one najprisnije koje imamo — brak i obitelj.
Matija Kovačević
