Već pet godina zaredom, uvijek u rano proljeće, Sestrinska služba Jadranske unije konferencija upriličuje druženje žena, na kojemu se trudimo naučiti nešto novo, ohrabriti se za službe u crkvi, i biti što veća potpora našim obiteljima i prijateljima. U nedjelju, 10. ožujka 2024. u Zagrebu, oko 130 sestara iz Hrvatske i Slovenije sa zanimanjem je slušalo predavanje “Jesi li to Ti, Bože?” govornice Vanese Pizzuto, s podnaslovom “Emocionalna inteligencija u prepoznavanju Božjeg glasa”.
Vanesa, koja radi kao pomoćnica voditelja u nekoliko odjela Transeuropske divizije (mediji, komunikacije, nakladništvo, žene i mladi), diplomirala je društvene komunikacije (Universidad Nacional de La Matanza, Argentina) i magistrirala iz područja obrazovanja (Sveučilište Hertfordshire, Engleska). Napisala je knjigu duhovnih misli naslovljenu No fears, no shame, koja je objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama i prevedena na nekoliko jezika. Prije nego što je počela služiti u Transeuropskoj diviziji, dugi niz godina surađivala je na radiju kao novinarka.
Kako prepoznati Božji glas? Koliko ste se puta u životu zapitali je li unutarnji glas koji čujete odgovor na molitve, ili je to nešto drugo. Možda i slučajna podudarnost s nekim događajima? Koliko ste puta bili sigurni da vas vodi Božji glas, a na kraju se nije pokazalo kao dobro rješenje i ništa se dobro nije dogodilo. Kako je to moguće? To je dvojba koja nas muči… Čujemo li Božji glas?
Kao uvod u temu, govornica nam je odmah dala odgovor: “Ako je poruka koju čujete dok nastojite razlučiti Njegovu osobnu volju i nakanu za vaš život osuđujuća, ili ukorijenjena u strahu ili zastrašivanju — onda to nije glas Boga koji vas voli. To je glas neprijatelja, koji želi iskoristiti vašu ranjivost da vas prevari.” Takvo ohrabrujuće i jednostavno objašnjenje kako prepoznati Božji glas protezalo se kroz cijeli seminar, kao što bi se trebalo protezati kroz naš život dok se trudimo čuti savršeni Božji glas.
Božji glas je ljubazan i pun ljubavi, uvjerava nas da smo još uvijek Njegove kćeri, ili sinovi, uvijek govori istinu, vodi prema nadi, određen je po pitanju što je pogrešno, pomaže nam da živimo u sadašnjosti i iskusimo Boga, te je tih i jak. Glas unutarnjeg kritičara je okrutan i izrugujuć, laže da nas Bog takvu ne može voljeti, vodi u očajanje, manipulira, stereotipan je i govori da nismo ništa učinile ispravno, veže nas za prošlost, ili nas katapultira u budućnost, glasan je i slab.
Naše je druženje započelo već u petak, proslavljanjem i molitvama upućenima Bogu za cijeli vikend koji je bio pred nama. Na kraju tog sastanka sestre su ponijele kući jaglace kao mali znak pažnje, s obzirom na to da se toga dana obilježavao Međunarodni dan žena.
U subotnjem bogoslužju govornica Vanesa Pizzuto ohrabrila nas je duhovnom porukom pod nazivom “Hrabre, umjesto savršene”. U svojoj poruci snažno nas je potaknula da odbacimo stereotip koji nalaže da “nismo dovoljno dobre”, ili da “nikad ne možemo učiniti ništa kako treba”, kakve je nametnulo društvo ženama danas, već da prihvatimo biti hrabre i služiti.
Zahvaljujem malom ali snažnom timu žena koji se okupio pri organizaciji tog seminara. Posebno hvala Svetlani za veliki glazbeni doprinos, Ani, Kristini i još jednoj Ani za prevođenje, i svim dragim ženama koje su pomogle na svaki način, također i molitvama, da nam ti dani budu nezaboravni. Slava i hvala Bogu za ovo divno iskustvo!
Svjetlana Veble, voditeljica Sestrinske službe pri JUK-u
