“Dok su one bile na putu, neki od stražara dođoše u grad te javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo.” (Matej 28,11)
Anđeli Gospodnji odlikuju se izuzetnom snagom. Jedan anđeo pojavio se pred rimskim stražarima koji su čuvali Kristov grob, i izazvao je u njima takav strah i drhtanje da su onemoćali i popadali kao mrtvi. Čitav taj prizor ostao je zauvijek urezan u njihov um. Moćni anđeo izuzetne slave spustio se s Neba na grobnicu i primivši zapečaćeni kamen, uklonio ga kao da je kamenčić. A onda je, glasom od kojeg se zatresla zemlja, izgovorio: “Isuse, Sine Božji, Otac Te poziva.” U tom je trenutku Onaj koji je imao moć da pobijedi smrt i grob izišao i nad pozajmljenom Josipovom grobnicom objavio: “Ja sam uskrsnuće i život.”
Vojnici su otrčali k svećenicima i uzdrhtalog srca ispričali što se dogodilo. Lica svećenika bila su kao u mrtvaca. Kaifa je pokušao nešto reći. Njegove su se usne micale, ali nije uspijevao izustiti ni riječ. Dok su se vojnici spremali napustiti vijećnicu, zaustavio ih je jedan glas. Kaifi se konačno povratila moć govora: “Čekajte, čekajte”, rekao je. “Ne govorite nikome što ste vidjeli.”
Vojnicima je predan lažni izvještaj. “Recite”, nagovarali su ih svećenici: “Njegovi učenici dođoše noću te ga ukradoše dok smo mi spavali.” (Matej 28,13) Vojnici su prodali svoje poštenje za novac. Došli su pred svećenike sa zapanjujućom viješću istine, a izišli natovareni novcem, noseći lažni izvještaj koji su svećenici smislili za njih.
Lažni izvještaj raširio se nadaleko. Međutim, bilo je svjedoka Kristovog uskrsnuća koje svećenici nisu mogli ušutkati. Neki od umrlih koji su ustali zajedno s Kristom, pokazali su se mnogima i objavili da je On uskrsnuo. A sam Krist je ostao sa svojim učenicima četrdeset dana nakon što je ustao iz mrtvih, i prije svojeg uzašašća ostavio im je nalog da idu po cijelom svijetu i objavljuju Evanđelje svakom stvorenju.
U ovo doba sotonskih čuda bit će rečeno i učinjeno sve što se može zamisliti kako bi bili prevareni ako je moguće i izabrani. Neka vjernici ne govore ništa čime bi veličali Sotoninu silu. Gospodin će narod koji drži zapovijesti označiti obilježjima svoje naklonosti ako dopuste da budu oblikovani Njegovim duhom, nazidani na najsvetijoj vjeri ostajući strogo poslušni Njegovoj Riječi. (Letter 195, 6. rujna 1903. — Pismo upućeno W. C. Whiteu)