““Onda Jahve reče Noi: ‘Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.’”“ (Postanak 7,1)
Noa je vjerno slijedio upute što ih je primio od Boga. Svaki dio korablje je bio izgrađen onako kako je Gospod naredio i ona je bila napunjena hranom za ljude i životinje. Onda je Božji sluga ljudima uputio svoj posljednji, svečani poziv. Sa žarkom čežnjom koju riječi ne mogu izraziti on ih je preklinjao da potraže zaklon dok ga mogu naći. I oni su ponovno odbacili njegove riječi i podigli svoj glas ruganja i podsmijeha. Onda je među rugačima iznenada zavladala tišina. Sve vrste životinja, najljuće kao i one najpitomije, dolazile su s planina i iz šuma i tiho prilazile lađi. Začula se buka poput dolazećeg vjetra i ptice su doletjele iz svih pravaca, prekrivši nebo, i one su u savršenu redoslijedu prišle lađi. Životinje su poslušale Božju zapovijed, a ljudi su ostali neposlušni. (Patrijarsi i proroci, str. 71)
Kada su vidjeli da životinje dolaze iz šume na vrata korablje i Noa ih prima, oni su se tako dugo opirali, tako dugo odbijali poruku koju im je Bog slao da … im je savjest potpuno otupjela. (Letter 108, 1896.)
Milost je prestala moliti grešni ljudski rod. Poljske su životinje i ptice ušle u zaklon. Noa i njegova obitelj su bili unutar korablje i: ““Onda Jahve zatvori za njim vrata.”“ … Masivna vrata, koja oni unutra nisu mogli zatvoriti, polako su zatvorile nevidljive ruke. Noa je bio zatvoren, a oni koji su odbacili Božju milost ostali su vani. Na vratima je bio Božji pečat, Bog ih je zatvorio i samo ih je On mogao otvoriti. Isto će se tako zatvoriti vrata milosti kad Krist, prije svog dolaska na nebeskim oblacima, okonča svoje posredovanje za ljude. Tada božanska milost više neće zadržavati bezbožnike, a Sotona će imati potpuni nadzor nad onima koji su odbacili milost. Oni će nastojati da unište Božji narod, ali kao što je Noa bio zatvoren u korablji, tako će pravednike štititi božanska sila. (Patrijarsi i proroci, str. 72)