Sigurni u svakoj oluji

“Nju imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus pošto je zauvijek postao veliki svećenik, sličan Melkisedeku.” (Hebrejima 6,19.20)
Nama je dana nada, čak i nada u vječni život. Ništa manje od ovog blagoslova neće zadovoljiti našeg Otkupitelja, a naša je uloga da se držimo ove nade vjerom u Onoga koji je obećao. Mi možemo očekivati da ćemo patiti, jer oni koji zajedno s Njim sudjeluju u Njegovoj patnji, sudjelovat će s Njim i u Njegovoj slavi. On je kupio oprost i besmrtnost za grešne, prolazne ljudske duše, a naša je uloga da primimo te darove vjerom. Vjerujući u Njega, mi imamo ovu nadu kao sidro duše, sigurno i nepromjenjivo. Trebamo razumjeti da možemo s pouzdanjem očekivati Božju naklonost ne samo na ovom svijetu, već i nebeskom, jer je On platio takvu cijenu za naše spasenje. Vjera u otkupljenje i Kristovo posredovanje održavat će nas postojanima i nepokolebljivima usred kušnji koje nas pritišću u ratu u kojem se nalazi Crkva. Razmišljajmo o veličanstvenoj nadi koja nam je dana i vjerom se oslonimo na nju. … Mi Nebo ne dobivamo svojim zaslugama, nego zaslugama Isusa Krista. … Neka vaša nada ne bude usmjerena na vas, nego na Onoga koji je ušao iza zavjese. Govorite o blaženoj nadi i slavnom pojavljivanju našega Gospodina Isusa Krista. Istina je da smo izloženi velikoj moralnoj opasnosti; istina je da smo u opasnosti da se pokvarimo. Ali ova nam opasnost prijeti samo ako vjerujemo u sebe i ne gledamo iznad naših vlastitih ljudskih napora. Ako ovako radimo, doživjet ćemo potonuće vjere. (Review and Herald, 9. lipnja 1896.) Nada u vječni život usredotočena je na Krista. … Naša nada je sidro duši, sigurno i postojano kada uđe iza zavjese, jer duša koju valovi bacaju tamo-amo ima udjela u božanskoj naravi. Ona je usidrena u Kristu. Među pobješnjelim silama kušnji ona neće naletjeti na stijenu ili biti povučena u vir. Njezin će brod odoljeti oluji. (Letter 100, 1895.)