„Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko! „ (Matej 5,3)
Krist je želio svijet ispuniti mirom i radošću po uzoru na mir i radost koji vladaju u nebeskom svijetu. … S Njegovih božanskih usana slijevali su se obilno i s punom sigurnošću blagoslovi koji su pokazivali da je On izvor svake dobrote, da ima pravo blagoslivljati i da utječe na um svih prisutnih. On je obavljao svoju neobičnu, svetu misiju i bile su Mu podložne riznice vječnosti. Nitko Mu nije određivao kako će njima raspolagati. Nije prekoračivao svoje ovlasti kada je nastupao kao Bog. Svojim je blagoslovima obuhvaćao sve one koji su tvorili Njegovo kraljevstvo na ovom svijetu. On je na svijet donio sve blagoslove potrebne za sreću i radost svake duše, i pred nepreglednim mnoštvom objavio je bogatstva nebeske milosti, prepune riznice vječnog, beskonačnog Oca. …
On navodi one koji će postati baštinici Božji i subaštinici s Njim. On javno proglašava svoj izbor podanika, dodjeljuje im mjesto u službi koju će obavljati zajedno s Njim. Oni koji razviju traženi karakter, dijelit će s Njim sve blagoslove, slavu i čast koju će On dobiti. (Manuscript 118, 1905.)
Onaj tko sebe smatra savršenim, tko misli da je dovoljno dobar i zadovoljava se svojim stanjem, neće postati sudionik u Kristovoj milosti i pravednosti. Uznositost ne osjeća da joj je bilo što potrebno pa zato zatvara srce Kristu i neizmjernim blagoslovima koje je On došao podariti. U srcu takve osobe nema mjesta za Isusa. … Pomoć koju Krist može pružiti cijene oni koji znaju da se sami nikako ne mogu spasiti niti sami od sebe učiniti ijedno dobro djelo. To su siromašni duhom za koje On kaže da će biti blagoslovljeni. (Misli s Gore blaženstava, str. 14)
Preporučujemo:
