“Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti.” (Izaija 52,1)
Tijekom noći sam … prošla kroz iskustvo slično onome koje sam prije dvije godine imala u Salamanci u New Yorku. Kada sam se probudila iz prvog, kratkog sna, činilo mi se da je svuda oko mene svjetlo i da je soba ispunjena nebeskim anđelima. Na mene je sišao Božji Duh, a srce mi je bilo puno do prelijevanja. Oh, kakva je samo ljubav plamtjela u mojem srcu! Glasno sam uskliknula: “Gospodine Isuse, volim Te, Ti znaš da Te volim. Nebeski moj Oče, hvalim Te i slavim cijelim srcem. ‘Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.’ (Ivan 3,16) ‘A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana.’ (Izreke 4,18) Isuse, Otkupitelju moj, Predstavniče Oca, u Tebe polažem svoje povjerenje.”
Moj je mir bio poput rijeke. Činilo se kao da sam nasamo s Bogom, u slatkoj zajednici s Njim u trenucima provedenim na javi i u snu. Kakve sam uzvišene i svete prednosti imala u Isusovoj ljubavi, Njegovom životu i pod Njegovom zaštitom. …
Oh, zašto Kristova crkva ne ustane i ne odjene sjajne haljine! Zašto ne svijetli? Najveći razlog za takvo mlako kršćanstvo leži u tome što oni koji tvrde da vjeruju u istinu jako malo poznaju Krista i loše procjenjuju što je On za njih, i što oni mogu biti Njemu. Mi imamo najsvečanije, najvažnije istine koje su ikada povjerene smrtnicima.
Da su naše riječi, naše misli, naša djela čišća i uzvišenija, usklađenija sa svetom vjerom koju propovijedamo, vidjeli bismo svoje odgovornosti u sasvim drugačijem svjetlu. Kako bi nam se samo činile svečanim i svetim! Imali bismo dublji osjećaj za svoje obveze i postavili bismo kao stalni cilj težnju k savršenoj svetosti u strahu Božjem. Zemaljske, privremene stvari bile bi podređene nebeskim i vječnim. …
Vrlo sam zahvalna na toj prednosti što sam povezana s Bogom na sve načine. Osjećam se vrlo počašćenom. Tražim samo to da mi Gospodin u svojemu velikom milosrđu, dobroti i ljubavi udijeli snagu da budem korisna u Njegovoj službi. (Letter 20a, 9. siječnja 1893., kapetanu C. Eldridgeu)